fbpx
Bol u preponama – Adductor Tendonitis

Bol u preponama – Adductor Tendonitis

Bol u preponama – Adductor Tendonitis je stanje koje nastaje usled oštećenja tetive mišića aduktora odnosno primicača buta, koja se pripaja na karličnoj kosti i rezultuje bolom u preponama.

Mišići unutrašnje lože buta imaju funkciju primicača. Pripajaju se na karličnoj kosti, protežu se sa unutrašnje strane butne kost i drugi pripoj formiraju na kosti potkolenice – Golenjači.

Aduktori, odnosno primicači imaju funkciju stabilizacije karlice i pomeranja noge ka osi tela (privođenje, primicanje). Izuzetno su aktivni prilikom trčanja, posebno prilikom promene pravca kretanja i prilikom šutiranja, na primer u fudbalu. Tokom rada, kontrakcija mišića, napetost odnosno sila se prenosi kroz tetivu mišića do pripoja na preponskoj kosti. Ukoliko je sila prevelika i usled dugih i ponovljenih pokreta, može doći do oštećenja tetive mišića primicača. Adductor Tendonitis je pojava oštećenja tetive praćena otokom i bolom.

Uzroci pojave bola u preponama

Adductor Tendonitis nastaje usled zamora, preteranog i svakodnevnog ponovljanja pokreta koje opterećuju tetivu mišića. Obično se dogaća usled čestog i dugotrajnog trčanja, šutiranja i brze i nagle promene pravca kretanja tokom trčanja.

Povremeno je moguća pojava ovog problema usled nagle kontrakcije mišića primicača kada su istegnuti. Ovo se često dešava kod naglog, eksplozivnog ubrzanja tokom trčanja i prilikom nagle promene pravca kretanja ili kod snažnih udaraca, šuteva u fudbalu.

Ovo je česta povreda, odnosno oštećenje tkiva koje se dešava u sportovima poput hokeja, fudbala, atletike, jahanja, skijanja, skokova u dalj, trčanja preko prepona i gimnastike.

Znaci i simptomi

Kod pacijenata se ovo stanje razvija vremenom, postepeno. Najčešće se pojavljuje bol prilikom pritiska, dodira tetive. Bol se pojačava prilikom pomeranja nogu, primicanja ili odmicanja. Kod lakših slučajeva bol se pojavljuje u periodu odmora nakon jakih kontrakcija mišića aduktora. Takođe je moguća pojava bola u toku samih aktivnosti. Kako stanje napreduje i pogoršava se, bol se pojačava i negativno utiče na izvođenje pokreta. Kod izuzetno teških slučajeva, bol je izuzetno jak i pacijenti često nisu u stanju da se kreću.

Stanja koja mogu doprineti pojavi bola u preponama

Postoji više faktora koji mogu doprineti pojavi ovog stanja:

  • Neelastičnost mišića
  • Loša tehnika
  • Loša kondicija
  • Neadekvatan oporavak nakon povrede mišića primicača
  • Neadekvatan trenažni proces
  • Nedovoljna faza odmora nakon aktivnosti
  • Promena površine (terena) na kom se trenira
  • Ravna stopala
  • Zamor
  • Nedovoljno zagrevanje pre aktivnosti
  • Gojaznost

Terapija

Većina pacijenata se oporavi uz primenu odgovarajućih metoda fizikalne terapije. Potrebno je od nekoliko nedelja do nekoliko meseci da se postignu optimalni rezultati. U slučajevima kad pacijent ne reaguje na terapiju, može se preporučiti hirurški zahvat, koji je praćen rehabilitacijom. Pacijenti koji imaju oštećenja i na okolnom tkivu, hrskavici, kostima, tetivama, obično imaju znatno duži period oporavka.

Primena fizikalne terapije nakon iščašenja ramena je od ključnog značaja za brz oporavak i vraćanje zgloba u funkciju. Od metoda fizikalne terapije najčešće se primenjuju:

Lipoliza

Lipoliza

Šta je lipoliza?

Lipoliza predstavlja alternativu hirurškoj liposukciji i  jednu od najsavremenijih metoda za lečenje gojaznosti i celulita. Lipoliza je neinvazivna metoda kojom se bez hirurške intervencije razlažu i odstranjuju masti iz potkožnog tkiva. Specifična  frekvencija talasa, mast prvo pretvara u iz triglicerida u monogliceride, zatim u masne kiseline i glicerol. Bezmasne kiseline se transportuju do jetre gde se razlažu i izbacuju iz organizma, dok se glicerol koji je rastvorljiv u vodi koristi kao izvor energije.

Lipoliza je trenutno jedna od metoda koja daje najbolje rezultate za najkraće vreme primenom Ultratone Futura Pro aparata koji je jedinstveni kompletni sistem za lice i telo i jedini sistem u svetu koji radi na principu upotrebe bioelektričkih struja identičnih onima koje proizvodi ljudsko telo. Utratone je jedinstven aparat u ovom regionu, daje najbolje rezultate kod rešavanja problema poput celulita, mršavljenja, zatezanja mišića, relaksacije mišića, svih estetskih nehirurških metoda. Ultratone predstavlja zaista nešto najbolje, nema ničeg sličnog na tržištu jer je Ultratone proizvod avangarda dizajna, istraživanja i nove tehnologije koji daje zagarantovane rezultate. Saznajte više…

Lipoliza je pokazala znatno bolje i dugotrajnije rezultate  od hirurške liposukcije u lečenju gojaznosti i celulita i sve češće se primenjuje kao dodatna metoda u hirurškoj liposukciji.

Lipoliza je bezbolan, neinvazivan, izuzetno efikasan i bezbedan proces. U toku tretmana pacijenti gube od 4 do 8 santimetara u obimu tretiranog dela tela. Prednost ove metode je lokalizovano dejstvo, mogućnost lokalne primene na mestima gde se stvara potkožno masno tkivo koje je izuzetno teško ukloniti, kao što su ruke, struk, bokovi, butine. Lokalizovano i selektivno dejstvo omogućava smanjivanje obima tamo gde je najpotrebnije i na taj način preoblikuje telo na brz, bezbedan i bezbolan način za veoma kratko vreme.

Lipoliza je metod oblikovanja tela, ne lečenja gojaznosti. Namenjena osobama koje nemaju problem sa preteranom gojaznošću, već nisu zadovoljne svojim izgledom usled masnih naslaga na delovima tela koje se teško skidaju, namenjena je problikovanju tela.

Kako izgleda tretman?

Tretman traje od 30 do 60 minuta u zavisnosti od svakog pacijenta ponaosob, ne izaziva iritaciju kože. U početku tretmana radi se venska i limfna stimulacija tretiranog mesta kako bi se povećala prokrvljenost, što dalje pospešuje eliminaciju masti koje se rastvaraju u toku tretmana. Tretmani se izvode pod nadzorom lekara, ne izazivaju neželjene reakcije.

Lipoliza se ne preporučuje u trudnoći i kod pacijenata sa pejsmejkerom.

Koliko tretmana je potrebno?

Tretmani se rade jednom nedeljno kako bi organizam imao dovoljno vremena da eliminiše masti iz međićelijskog prostora u koji dospevaju prilikom tretmana.

Obično se preporučuje pet tretmana u seriji, a po potrebi može se i produžiti ako postoji dalja potreba za skidanjem masnih naslaga.

Najistaknutija prednost lipolize u odnosu na ostale metode je mogućnost lokalizovane primene na masne naslage koje se formiraju na butinama, rukama, struku, bokovima koje je nemoguće odstraniti dijetama ili vežbama.

ULTRATONE FUTURA PRO PREDSTAVLJA TRENUTNO NAJBOLJI I JEDINI APARAT KOJI JE OMOGUĆAVA TRETMANE MRŠAVLJENJA, ANTIAEGINGA, SMANJIVANJE BORA, ZATEZANJE KOŽE, LIPOLIZE, KAVITACIJE I JOŠ MNOGO TOGA, NA JEDNOM MESTU!

Bol u ručnom zglobu, upala tetiva – Tendonitis

Bol u ručnom zglobu, upala tetiva – Tendonitis

Šta je bol u ručnom zglobu, upala tetiva – Tendonitis?

Bol u ručnom zglobu, upala tetiva – Tendonitis, predstavlja često oštećenje usled dugotrajnog naprezanja i pogađa jednu ili više tetiva u zglobu ručja. Karakteriše ga bol, otok i upala tetiva.

Podlakticu čine dve kosti Radijus i Ulna koje su preko kostiju zgloba ručja kojih ima osam, povezane sa šakom. Većina mišića šake se pripaja na kostima podlaktice, prelaze preko zgloba ručja gde se pripajaju na kostima šake preko tetiva. Ovi mišići pripadaju dvema grupama, pregibačima i opružačima šake i prstiju. Pregibači su zaduženi za savijanje – pregibanje šake i prstiju a opružači za ispravljanje, odnosno opružanje šake i prstiju. Ove dve grupe mišića zajedno su zadužene za pokrete šake, hvatanje i kretanje šake u svim smerovima.

Prilikom kontrakcije mišića šake, sila se prenosi preko tetiva zgloba ručja. Prilikom dugotrajnog delovanja prevelikih sila na tetive, dolazi do oštećenja tetiva. Tendonitis, odnosno upala tetiva ručnog zgloba je stanje koje se prati upala tetiva i bol u ručnom zglobu. Ovo se obično dešava kod dugotrajnih napora i postepenog trošenja usled preterane upotrebe i velike sile koja deluje na tetive zgloba. Može biti i akutno usled neke nezgode koja izazove povredu.

Uzroci bola u ručnom zglobu – Tendonitisa

Upala tetiva u ručnom zglobu je često povezana za dugotrajne i svakodnevne napore koje trpi zglob. To mogu biti razne sportske aktivnostipoput gimanstike, golfa ili poslovi stolara, slikanje, cepanje drva, zdanje, česta upotreba čekića, šrafcigera, vibrirajućih mašina (bušilice, razbijač betona), šivenje pa čak i rad na računaru. Tendonitis se takođe može razviti kod svih aktivnosti koje su povezane sa čestim hvatanjem i stezanjem šake.

Ova stanje se obično dešavaju kod pacijenata koji naglo povećaju aktivnosti kod kojih sile dugotrajno deluju na zglob ručja. Ponekad se može stanje razviti naglo, akutno, usled udarca ili pada na zglob ručja, podizanja teškog tereta i slično.

Znaci i simptomi

Simptomi se vremenom razvijaju. U početku to mogu biti bolovi u laktovima, krutost zgloba usled neke specifične aktivnosti. Kako oštećenje napreduje, bol se javlja svakodnevno prilikom aktivnosti u kojima se koriste šaka i prsti, poput nošenja tereta, torbe, kese, otvaranja tegli, rukovanja ili rada na računaru. Takođe se pojavljuje otok i osetljivost na dodir.

Povreno je moguće pojavljivanje trnjenja u prstima praćeno sa slabošću. To može otežati izvođenje preciznih i finih pokreta šake i prstiju, smanjiti stisak i povećati ispadanje objekata iz ruku.

Lečenje i terapija

U većini slučajeva, upala tetiva ručnog zgloba se smiri nakon primene fizikalne terapije. Od ključnog značaja je saradnje pacijenta i pridržavanje saveta lekara. Veoma je važan odmor, odnosno, odsustvo opterećenja na zglob ručja i uzdržavanje od aktivnosti koje izazivaju bol i opterećuju tetive. To podrazumeva, izbegavanje sportskih aktivnosti u kojima ima pokreta bacanja, hvatanja, vučenja…

Ignorisanje bola i stav „nije to ništa, proći će“ obično vode do hroničnih stanja koja se mnogo teže saniraju i leče.

Fizikalna terapija daje najbolje rezultate u lečenju bola u zglobu ručja kod upale tetiva odnosno tendonitisa. Primenjuju se razne metode fizikalne terapije poput:

Prednosti redovnih fizičkih aktivnosti

Prednosti redovnih fizičkih aktivnosti

Ukoliko želite bolje da se osećate, imate više energije, odgovor je redovna fizička aktivnost. Nemoguće je ignorisati prednosti redovnog fizičkog vežbanja. Ukoliko još niste sigurni da li početi sa vežbanjem, pogledajte ove razloge koji će Vam pomoći da odlučite.

Vežbanje pomaže regulisanju telesne težine

Vežbanje pomaže kontrolu telesne težine, kada ste fizički aktivni organizam brže sagoreva i troši kalorije. Što je aktivnost intenzivnija, više se kalorija troši. Nije potrebno odvojiti previše vremena u toku dana za trening, međutim ako nikako ne možete odvojiti vreme za vežbanje, jednostavno budite aktivniji u toku dana. Na primer koristite stepenice umesto lifta.

Vežbanjem jačamo organizam

Ukoliko ste zabrinuti zbog sve većeg broja srčanih oboljenja, želite da snizite pritisak, vežbanje može biti odgovor. Redovnom fizičkom aktivnošću možemo preventivno delovati i sprečiti pojavu velikog broja oboljenja, poput srčanih oboljenja, ubrzati metabolizam i slično.

Fizička aktivnost pozitivno utiče na raspoloženje

Fizička aktivnost pomaže da se opustimo posle napornog dana, da se „izduvamo“. Vežbanje stimuliše lučenje različitih hormona koji nas čine opuštenijim i zadovoljnijim. Takođe trening može uticati na razvijanje samopouzdanja kada vežbanje doprinese našem boljem izgledu.

Treningom povećavamo priliv energije

Redovno vežbanje jača mišiće i razvija izdržljivost. Redovnom fizičkom aktivnošću povećavamo unos kiseonika i nutrijenata u organizam i tkiva i stimulišemo rad kardiovaskularnog sistema. Kada srce i pluća rade bolje i efikasnije, rezultat je priliv energije i lakše funkcionisanje u toku dana.

Redovan trening doprinosi kvalitetniji san

Redovne fizičke aktivnosti pomažu da lakše i brže zaspimo. Ne bi trebalo biti preterano fizički aktivan pre odlaska na spavanje, pošto organizam mobiliše sve svoje resurse i mnogo je teže zaspati. Nakon treninga treba se odmoriti i dopustiti organizmu da se smiri.

Vežbanje može biti zabavno

Vežbanje može biti zanimljiv način da provedete vreme sa svojim prijateljima. Časovi plesa, šetnja u prirodi (hiking), fudbal, košarka odbojka sa prijateljima…sve ovo mogu jesu interesantni načini da se opustite i provedete vreme sa prijateljima.

Fizička aktivnost i vežbanje je odličan način da popravite svoje raspoloženje i opšte zdravstveno stanje. Tridesetak minuta fizičke aktivnosti dnevno sasvim zadovoljava potrebe organizma. Ukoliko imate cilj da smršate ili nešto slično, verovatno će biti potrebno odvojiti više vremena za trening.

Ukoliko imate bilo kakav zdravstveni problem poput srčanih problema, dijabetes, artritis i slično, ili jednostavno dugo niste vežbali,  pre početka vežbanja konsultujte se sa Vašim lekarom.

Nestabilno rame

Nestabilno rame

Šta je nestabilno rame?

Nestabilno rame je relativno česta pojava koju karakteriše slabljenje vezivnog tkiva koje okružuje zglob ramena, usled kojeg se kosti zgloba pomeraju iz ležišta.

Ukoliko su sile koje deluju na rame prevelike ili izazovu povredu, dolazi do istegnuća ili kidanja vezivnog tkiva. To omogućava zglobnim površinama da se odvoje jedna od druge više nego što je uobičajeno i tako nastaje nestabilan ili labav zglob. Kod pojave kao što je nestabilno rame, glava kosti nadlakta se pomera iz čašice i može izazvati subluksaciju ili dislokaciju odnosno iščašenje ramena. Labavo rame se obično pojavljuje sa jedne strane, odnosno u jednom zglobu ramena. U oba zgloba ramena može da se pojavi kod plivača.

Uzroci

Nestabilno rame se najčešće pojavljuje usled povrede poput iščašenja zgloba ramena. Iščašenje ramena je česta povreda posebno kod sportista za koju je karakteristično istegnuće i pucanje tkiva poput ligamenata i tetiva koje rame drže na mestu i koje za posledicu ima pomeranje glave kosti nadlaktice iz ležišta čašice lopatične kost.

Zglobna površina kosti nadlaktice je konveksna, zaobljena dok je zglobna površina lopatične kosti konkavna odnosno udubljena. Glavu kosti nadlaktice i čašicu lopatične kosti okružuju i vezuju ligamenti koji daju čvrstinu i drže zglob ramena na mestu.

U toku pojedinih kretanja sile istezanja deluju na zglob ramena i ukoliko su te sile veće od sile kojom ligamenti drže zglobne površine spojenim, dolazi do istegnuća ili kidanja ligamenata i ispadanja ramene kosti – kosti nadlaktice iz ležišta. Ova pojava se nazive iščašenje ramena.

Ova povreda je česta u kontaktnim sportovima poput ragbija, rvanja, džudoa zatim prilikom padova u toku skijanja, snoubordinaga i slično.

Iščašenje se dešava naglo usled sila koje deluju na zglob ramena gurajući glavu kosti nadlaktice iz ramene čašice. Ovo se obično dešava usled direktnog udarca ili češće usled pada.

Simptomi

Pacijenti sa nestabilnim ramenom često kad pokreću rame, primete zvuk kao da nešto preskače. Takođe je moguća pojava slabosti u toku nekih pokreta, zatim moguća je osetljivost na dodir. Takođe je moguća i pojava bola usled izvođenja pojedinih pokreta. Kod težih slučajeva česta je pojava subluksacije, delimičnog iščašenja, uz pojavu bola i slabosti koje običn0 prođe posle nekoliko minuta. Kod težih slučajeva moguće je da pacijenti namerno mogu pomeriti rame iz ležišta.

Terapija

Većina pacijenata se oporavi uz primenu odgovarajućih metoda fizikalne terapije. Potrebno je od nekoliko nedelja do nekoliko meseci da se postignu optimalni rezultati. U slučajevima kad pacijent ne reaguje na terapiju, može se preporučiti hirurški zahvat, koji je praćen rehabilitacijom. Pacijenti koji imaju oštećenja i na okolnom tkivu, hrskavici, kostima, tetivama, obično imaju znatno duži period oporavka.

Primena fizikalne terapije nakon iščašenja ramena je od ključnog značaja za brz oporavak i vraćanje zgloba u funkciju. Od metoda fizikalne terapije najčešće se primenjuju:

Bol u krsnom – lumbalnom delu leđa

Bol u krsnom – lumbalnom delu leđa

Bol u krstima ili bol u lumbalnom delu leđa (syndroma lumbosacrale) označava bol u donjem, lumbalnom delu leđa. Lumbago je klinički naziv za nagli bol u leđima koji nastaje prilikom nezgodnog pokreta, naprezanja, naglog dizanja težeg tereta i bolesnik ima osjećaj „kao da ga je nešto preseklo“. Bol se pojačava čak i pri najmanjem pokretu, kihanju ili kašljanju.

Lumboishialgija je naziv za bol koja počinje u leđima i širi se uzduž noge, a uz bol su prisutni i osećaji utrnuća, slabost mišića. Iako je učestalost pojave bola u lumbalno0m delu leđa veoma visoka, uzrok vrlo često ostaje nepoznat. Stanje može nastati zbog poremećaja mišićno-koštanog sistema, neuroloških bolesti ili se javlja kao refleksni simptom kod bolesti unutrašnjih organa. Pojačava je način života i navike  sugotrajnog sedenja, premalo kretanja, prekomerna težina, mekan krevet, loše držanje telea, spuštena stopala.  Ipak, možemo reći da je hronična napetost i istegnuće mišića donjeg dela leđa najčešći uzrok lumbaga. Međupršljenski diskovi osnovni su element čovekovog sistema za kretanje. Oni su poput jastuka, savitljivi i prilagodljivi promenama položaja kičme i tela. Ligamenti koji međusobno povezuju pršljenove uokviruju ih između dva tela kičmenih pršljenova. Kada dođe do oštećenja središnjeg dela diska (bilo zbog povrede ili prirodnog toka starenja ljudskog organizma) međupršljenskii prostor se suzi i dolazi do labavosti ligamenata. Vremenom prsten diska sve jače propada i preko ligamenata sve jače pritiska i koren živca kičmene moždine. Bolest najčešće nastaje u lumbalnom dijelu kičme, jer su tu i opterećenja najjača.

Lečenje i prevencija

Bol u krsnom ili lumbalnom delu zahteva brzu lekarsku pomoć. Lečenje može biti dugotrajno, zahtijeva učešće više lekara-specijalista, a potrebna je i promena načina života. Svrha je otkloniti uzrok bolesti –  suzbiti bol i sprečiti ponavljanje bolesti. Bilo bi najbolje uzrok bolesti otkriti pre početka lečenja, ali često to zbog vrlo jakih bolova nije moguće. Lečenje u početnom i  stadiju može biti terapeutsko. Najvažnije je skloniti bolesnika od uticaja faktora koji uzrokuju bol. Od lekova se primjenjuju razne vrste nesteroidnih protivupalnih antireumatika i analgetika, krema ili injekcija, a u slučaju da to ne pomaže postoje i vrlo jaki analgetici. Obično se u prvih 7 dana dok se ne smiri bol ne preduzimaju dijagnostičke pretrage, već se preporučuje mirovanje u najpovoljnijem položaju i oprezno kretanje. Pravilo je da kod jakog bola treba značajno umanjiti, ali ne u potpunosti ukinuti bol lekovima, jer je bol znak upozorenja. Može biti i znak neke ozbiljne bolesti, pa ako terapijom bol potpuno nestane pre utvrđivanja uzroka, bolesnik se može vratiti poslovima koje inače ne bi smeo obavljati i dugoročno gledano, još pogoršati stanje. Uglavnom je to fizikalna terapija, koja kod velikog broja bolesnika značajno smanjuje tegobe (masaža ledom, ručna i podvodna masaža, topli oblozi, infracrvena i ultraljubičasta lampa, razne vrste elektroprocedura, magnetoterapija, ultrazvuk, laser, dijadinamske struje I slično.). Neizostavan deo lečenja je adekvatno vežbanje, kineziterapija, po mogućnosti i u vodi. U slučaju nekog teškog mehaničkog oštećenja (dislokacija pršljena, suženje slabinskog pršljenskog kanala, diskus hernija uz kompresiju živca) konaultuje se neurohirurg i dolazi u obzir operativno liječenje, ali ovo su izuzetno retki slučajevi. Kod hroničnih degenerativnih promena i raznih uzroka nestabilnosti kičme dolazi u obzir primena ortoza – raznih vrsta steznika i ortopedskih pomagala koji stabilizuju i rasterećuju kičmu. Ipak, dugoročno gledajući, steznici slabe prirodni mišićni tonus (mišiće leđa i trbušne mišiće), pa ih treba izbegavati i jačati mišiće vežbama. Ponekad se primenjuje i kiropraktika. Potrebno je korigovati statiku stopala, regulisati telesnu težinu, smanjiti stres i uzrok psihičke napetosti.

Call Now Button