fbpx
Povrede i oštećenja kolena – artroza, meniskus, ligamenti

Povrede i oštećenja kolena – artroza, meniskus, ligamenti

Povrede i oštećenja kolena se javljaju veoma često. Koleno je jedan od najkompleksinijih zglobova u ljudskom telu i zbog svoje specifičnosti često je izložen povredama. Koleno pri uspravnom stavu nosi oko 70% telesne težine a pri savijenim nogama čak 90% naše težine. Takođe su izuzetno opterećeni u samom treningu ili u toku nadmetanja gde na njih deluju izuzetno velike sile. Uzroci bola u kolenu mogu biti različiti. Najčešće su to zapaljenski procesi, degenerativni procesi, povrede, statičke deformacije. Ove bolove imaju i meteoropate, kao i mladi nekada pri naglom rastu.

Artroze

Klinički znaci artroze  se razvijaju veoma sporo i skriveno. Najčešći su artrozom zahvaćeni zglobovi kuka i kolena. Uglavnom je artroza posledica poremećaja vaskularizacije i prekida zglobne hrskavice. Tokom opterećenja hrskavica se tanji i ne podnosi trenje u zglobu, troši se i ne štiti više subhondralnu kost. Hrskavica najpre fibrilira a delimično ogolela kost reaguje tako što hipertrofiše i stvara koštane izraštaje u visu trnova- osteofite, a na kraju dolazi i do pojave cisti i deformacije zgloba.

Simptomi

Prvi simptomi su bolovi pri većem opterećenju zglova koji traju kratko i prestaju sa odmorom. Kasnije postaju češći i mogi se ispoljavati i u mirovanju. Zglobna čaura fibrozira i zadeblja. U nekim slučajevima se može pojaviti izliv tečnosti u zglob (hidrops). Mišići koji su pokretači zgloba atrofiraju i slabe. Obim pokreta je u početku očuvan a u kasnijim fazama bolesti dolazi do pojave kontrakture (ukočenosti zgloba) prvenstveno u zglobu kuka.

Lečenje

Lečenje lakših i početnih oblika artroza je neoperativnim putem i fizikalnom terapijom, dok se teški slučajevi rešavaju operativno. Neoperativno lečenje artroza se sastoji od primene fizikalnih procedura i rasterećenja obolelog zgloba. Fizikalna terapija sa kineziterapijommora biti redovna i sastavni deo dnevnog režima.

Takođe najbolje rezultate u ečenju oštećenja hrskavice daje PRP terapija Plazma Bogata Trombocitima – PRP (Platelets Rich Plasma) je deo krvne plazme bogat trombocitima, koji u sebi sadrže faktore rasta i druge supstance koje aktivno ucestvuju u lecenju i obnavljanju oštecenog i-ili obolelog tkiva. Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.

Povreda meniskusa

Povreda meniskusa predstavlja  čestu povredu kolena. Meniskus (lat. meniscus) je disk u obliku latiničnog slova C, ili polumeseca , koji omogućava stabilnost kolenu balansirajući težinu tela preko kolena. Svako koleno ima 2 mesniskusa ( jedan na spoljašnjoj ivici kolena, i jedan na unutrašnjoj). Povređen meniskus izaziva značajan problem u funkciji Vašeg kolena.

Lečenje

Lečenje povrede meniskusa je uglavnom:

  • neoperativno- fizikalnom terapijom
  • i hirurškim putem.

Odmah nakon povrede da bi se smanjili bolovi i krvavljenje u kolenom zglobu podižemo ekstremitet tj vršimo elevaciju i stavljamo led. Ako je nastala blokada koleno se što pre deblokira metodama repozicije. Primenjuju se skoro sve vrste fizikalnih procedura.

Takođe najbolje rezultate u ečenju oštećenja hrskavice daje PRP terapija Plazma Bogata Trombocitima – PRP (Platelets Rich Plasma) je deo krvne plazme bogat trombocitima, koji u sebi sadrže faktore rasta i druge supstance koje aktivno ucestvuju u lecenju i obnavljanju oštecenog i-ili obolelog tkiva. Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.

Ligamenti kolena

Ligamenti imaju ključnu ulogu u obezbeđivanju stabilnosti kolena. Sačinjeni su od čvrstog fibroznog tkiva i imaju funkciju kontrole preteranih pokreta u zglobu kolena. Jedna od najčešćih povreda zgloba kolena je upravo povreda prednjih ukrštenih ligamenata i ujedno pucanje ligamenata je jedna od najozbiljnijih povreda.

Lečenje

Većina pacijenata oseti olakšanje u roku od nekoliko dana nakon povrede. Obično se oseti poboljšanje, nestanak bola, smanjenje otoka, međutim tada se obično pojavljuje problem sa stabilnošću kolena. Najbolji način da se izbegne rekonstrukcija ligamenata hirurškim putem je primena kompleksnog programa rehabilitacije koji sadrži vežbe i programe jačanja i propriocepcije.

Fizikalna terapija ubrzava i omogućava lakši oporavak. Od metoda fizikalne terrapije, primenjuju se sledeće:

Kinezi trake ili kinezio tape

Kinezi trake ili kinezio tape

Kinezi trake ili kinezio tape predstavlja metodu aplikacije tankih, elastičnih traka na bazi pamuka koje pomažu kod velikog broja stanja i povreda i zapaljenskih procesa. Ima gotovo ista svojstva poput ljudske kože što se tiče debljine i elastičnosti što omogućava nošenje bez ometanja pokreta.

Sve više profesionalnih sportista korsti kinezi trake ili kinezio tape kako bi poboljšali svoje performanse. Upotreba kinezi traka ili kinezi tape je svakodnevna kako bi se umanjio bol i poboljšale mogućnosti sportista. Naravno ova metoda sa strane deluje malo čudno međutim, kada pacijent iskusi rad sa kinezi trakama, shvati koliko one u stvari pomažu i olakšavaju.

Koje prednosti imaju kinezi trake ili kinezio tape

Kinezi trake ili kinezio tape imaju brojne prednosti, pošto ih nije potrebno skidati često, mogu ostanu i do nedelju dana dajući potporu tkivu i ubrzavajući proces oporavka od povreda, hroničnih problema ili zapaljenskih procesa.

Kinezi trake ili kinezio tape imaju sledeće prednosti:

  • Ublažavanje i eliminacija bola uz pomoć kinezi traka ili kinezio tape može imati fizički ili neurološki mehanizam. Upotreba traka smanjuje nadražaj na receptore bola ispod kože time dajući trenutan efekat ublažavanja bola.
  • Smanjenje otoka, podizanjem odnosno povlačenjem kože trake stvaraju negativni pritisak ispod trake i time stimulišu limfnu drenažu područja na kojem se nalaze i smanjuju otok.
  • Umanjuju zamor mišića pospešujući odvođenje produkata rada mišića poput mlečne kiseline i smanjujuću grčeve u mišićima i zamor.
  • Daju podršku slabim ili povređenim mišićima, dajući pasivnu potporu mišićima mogu olakšati svakodnevne akivnosti počev od profesionalnih sportista pa sve do dece sa slabim tonusom mišića.

Kinezi traka ne služi za imobilizaciju, naprotiv služi kako se ne bi ograničio pokret i kako bi se poboljšala cirkulacija suprotno elastičnim zavojima kji se stavljaju neposredno pre nekih velikih napora i skida odmah nakon njih skida.

Kako se postavljaju

Postavljanje traka zavisi od nekoliko faktora, počev od mesta postavljanja trake, zatim da li je u pitanju zdrav mišić, na primer mišić sportiste ili je pak nedovoljno funkcionalan zglob ili mišić. Takođe postavljanje traka zavisi da li se radi o hroničnom ili akutnom problemu i da li se koristi više traka istovremeno, da li je potrebno umanjiti ili eliminisati bol, ako i da li je problem u mišiću ili ligamentu.

Nakon postavljene dijagnoze i utvrđenih potreba pronalazi se najbolji način za postavku traka. Traka se zatim lepi odnosno postavlja na kožu koja mora biti suva i čista i može stajati od 3 do deset dana. Vodotporne su tako da imaju svoju primenu i u vodenim sportovima poput plivanja vaterpola i slično.

Trake ne sadrže nikakve farmakološke supstance i ne dovode do alergijskih reakcija.

Bol u kuku – povrede, stanja i lečenje

Bol u kuku – povrede, stanja i lečenje

Bol u kuku i obolenja kuka uopšte, predstavljaju grupu najčešćih obolenja populacije širom sveta. Iako je došlo do značajnog napretka u dijagnostici i lečenju mnogih od ovih stanja, produženje života, povećanje fizičke aktivnosti, posebno u oblasti sporta, doveli su do porasta ukupnog broja pacijenata koji se svakodnevno javljaju lekaru sa različitim tegobama.

Ljudi su skloni da sposobnost kretanje i funkcionisanje kukova i ostalih zglobova uzimaju olako. Kukovi su tu posebno značajni. Oni nam obezbeđuju balans i ključni su za našu sposobnost hodanja. Problemi sa kukovima se obično javljati kako proces starenja napreduje.

U starijoj populaciji, bol u kuku se uglavnom javlja usled povreda kuka, ili degenerativnih stanja. Sa razvojem moderne medicine, učestalost patoloških stanja kuka kod dece je značajno smanjena, neka obolenja su gotovo iskorenjena čak.

Sa druge strane, produženje životnog veka dovelo je degenerativna stanja zglobova, posebno kuka i kolena, u prvi plan. Danas se smatra da već nakon 55 godina života oko 80% populacije ima radiografske znakove osteoartroze, a da 25% ima i kliničku manifestaciju, dok nakon 70 godina života preko 95% ima radiografsku, a preko 60% i kliničku manifestaciju ove bolesti. Ako se zna da je u većini razvijenih i zemalja u razvoju prosečni životni vek preko 75 godina sa tendencijom produženja, možemo smatrati da će u 21. veku svaki čovek, pre ili kasnije, osetiti tegobe vezane za degeneraciju jednog ili više zglobova.

Povrede i oštećenja kuka

Bol u kuku se obično javlja iz više razloga. Uzroci mogu biti akutne i hronične prirode. Najčešći uzroci bola u kuku su:

  • Artroze
  • Iščašenja
  • Displazija
  • Oboljenje ligamenata, istegnuća
  • Upale burze
  • Upale ligamenata

Bol u kuku – Standardna fizikalna terapija

Standardne metode kojima se leči bol u kuku podrazumevaju razne vrste fizikalne terapije. Ove metode imaju uspeha i od ključnog su značaja za oporavak. Obično se koriste metode:

Fizikalna terapija je od ključnog značaja kako bi se bol u kuku, simptomi i dalje napredovanje stanja odložilo i zaustavilo i poboljšalo funkcionisanje zgloba kuka. Terapija se može sastojati od sledećih metoda fizikalne terapije:

Bol u kuku – Regenerativna PRP terapija

Regenerativna terapija podrazumeva primenu PRP terapije ili terapiju plazmom bogatom trombocitima.

PRP terapija predstavlja korišćenje plazme bogate trombocitima – PRP (Platelets Rich Plasma) koja je deo krvne plazme. PRP u sebi sadrži faktore rasta i druge supstance koje aktivno učestvuju u lečenju i obnavljanju oštećenog i-ili obolelog tkiva.

PRP terapija je odlično rešenje za ubrzanje procesa ozdravljenja povređenih tetiva i osteoartritisa na prirodan način bez podvrgavanja pacijenta većim zahvatima. Sam princip predstavlja jednu od poslednjih dostignuća u medicini i koristi prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Danas se PRP terapija često koristi za ubrzanje izlečenja tetiva i hrskavice.

Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Kako bi se obezbedilo ubrizgavanje na tačno željeno mesto koristi se ultrazvuk koji omogućuje lakše i preciznije određivanje mesta za ubrizgavanje. Kada na primer dođe do neke posekotine, odbrambena reakcija tela je da privlači trombocite na mesto povrede i time ubrzava proces zarastanja.

Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.Ljudsko telo ima neverovatnu moć isceljenja i upotrebom sopstvenih trombocita značajno potpomažemo i ubrzavamo proces izlečenja. Sve o PRP terapiji saznajte OVDE

Sportske povrede i lečenje

Sportske povrede i lečenje

Profesionalno bavljenje sportom izlaže telo ogromnim naporima i kao posledica često se javljaju sportske povrede. Sportske povrede su česte i cilj je što pre se oporaviti i vrati na teren u što boljoj formi. Povrede su u sportskim aktivnostima česte i predstavljaju povrede sistema za kretanje. Najčešće su prisutne povrede mišića, tetiva, ligamenata i zlobova.

Sportske povrede mogu biti akutne i hronične.

Akutne sportske povrede

Akutne povrede nastaju kao posledica trenutnog dejstva snažne sile koja prevazilazi kompenzatorne sposobnosti našeg tela i dovodi do mehaničkog oštećenja tkiva. To su obično kontakti sa saigračem, nagle promene pravca kretana, padovi…  Meka tkiva poput mišića, ligamenata I tetiva daju potporu našim zglobovima, učvršćuju ih i sprečavaju nastanak povrede. Oni se suprostavljaju sili koja deluje na naše telo do odredjene granice, posle čega dolazi do oštećenja mekih tkiva odnosno istegnuća, delimične ili potpune rupture.

Hronične sportske povrede

Hronične sportske povrede još se nazivaju i povrede preopterećenja (Overuse injuries). One su posledica ponavljanog, svakodnevnog izlaganja naporima, učestalog dejstva sile, pri ponavljanim pokretima karakterističnim za određenu vrstu sporta. Dejstvo sile na lokalno tkivo je kumulativnog karaktera. Mikrotraume koje pokret i opterećenje vrši na tkivo mišića, tetiva i ligamenata dovode do „tačke pucanja“ i dolazi do povreda usled preopterećenja.

Najčešće povrede do kojih dolazi usled preopterećenja su:

  • tendinitisi (upale tetiva),
  • povreda-ligamenata-kolena
  • entezitisi (upale pripoja tetiva za kost),
  • burzitisi (upale burze )
  • stres prelomi

Postoje sindromi prenaprezanja koji su tipični su za vrstu sporta, pa tako postoje i karakteristični nazivi za određena stanja, poput teniskog lakta, plivačkog ramena…

Uzroci

Uzroci koji dovode do nastanka hroničnih povreda mogu različiti i mogu biti unutrašnji i spoljašnji:

Unutrašnji uzroci povreda prenaprezanja mogu biti:

  • prethodne povrede
  • loša spremnost , kondicija
  • mišićni disbalans
  • nutritivni faktori

Spoljašnji uzroci mogu biti:

  • Loš trenažni proces
  • Neadekvatna oprema

Lečenje sportskih povreda – Standardna fizikalna terapija

Standardne metode kojima se leče sportske povrede podrazumevaju razne vrste fizikalne terapije. Ove metode imaju uspeha i od ključnog su značaja za oporavak. Obično se koriste metode:

Lečenje sportskih povreda – Regenerativna PRP terapija

Regenerativna terapija podrazumeva primenu PRP terapije ili terapiju plazmom bogatom trombocitima.

PRP terapija predstavlja korišćenje plazme bogate trombocitima – PRP (Platelets Rich Plasma) koja je deo krvne plazme. PRP u sebi sadrži faktore rasta i druge supstance koje aktivno učestvuju u lečenju i obnavljanju oštećenog i-ili obolelog tkiva.

PRP terapija je odlično rešenje za ubrzanje procesa ozdravljenja povređenih tetiva i osteoartritisa na prirodan način bez podvrgavanja pacijenta većim zahvatima. Sam princip predstavlja jednu od poslednjih dostignuća u medicini i koristi prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Danas se PRP terapija često koristi za ubrzanje izlečenja tetiva i hrskavice.

Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Kako bi se obezbedilo ubrizgavanje na tačno željeno mesto koristi se ultrazvuk koji omogućuje lakše i preciznije određivanje mesta za ubrizgavanje. Kada na primer dođe do neke posekotine, odbrambena reakcija tela je da privlači trombocite na mesto povrede i time ubrzava proces zarastanja.

Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.Ljudsko telo ima neverovatnu moć isceljenja i upotrebom sopstvenih trombocita značajno potpomažemo i ubrzavamo proces izlečenja. Sve o PRP terapiji saznajte OVDE

Povrede i oštećenja kolena – artroza, meniskus, ligamenti

PRP terapija u lečenju povreda kolena

PRP terapija za lečenje povreda kolena polako postaje jedna od najznačajnijih procedura pošto daje najbolje rezultate. Zglob kolena je najveći i najsloženiji zglob ljudskog tela i  u funkcionalnom pogledu predstavlja, ključnu sponu koja obezbeđuje uspravan hod. Prilikom uspravnog hoda oko 70% težine je na kolenima, a pri savijenim kolenima i do 90% težine. Zbog svoje izuzetno složene građe i opterećenja koje svakodnevno trpi, veoma je neotporan prema štetnim faktorima, što često dovodi do povreda. Povrede ligamenata, meniskusa, tetiva, artroze, neki su od problema i tegoba koje pogađaju paijente svih uzrasta. Obično se radi o diskretnim i jedva primetnim tegobama, mada se nekada mogu pojaviti i ozbiljni problemi i simptomi.

PRP terapija u lečenju povreda kolena

PRP tretman spada u regenerativne procedure. PRP (Platelets Rich Plasma) je deo krvne plazme bogat trombocitima, koji u sebi sadrže faktore rasta i druge supstance koje aktivno učestvuju u lečenju i obnavljanju oštecenog i-ili obolelog tkiva. Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.

Kako se PRP Terapija u lečenju povreda kolena izvodi?

Pacijentu se iz vene uzima 8 do 10 ml pune krvi, koja se specijalnom metodom prerađuje da bi se izdvojila određena, potrebna količina trombocita (Platelets). Dobijeni produkt se injekcijom infiltrira na ranije definisano obolelo (povređeno) mesto. Cela procedura traje 15-30 min.

Sama procedura je je osmišljena da bude maksimalno komforna za pacijenta. 8 do 10 ml krvi se brzo uzima.

Kod nekih oblika PRP terapije uzima se od 40 do 100 mililitara krvi što je potpuno neetički i neopravdano jer jednostavno ne postoji prostor za ubrizgavanje plazme izdvojene iz te količine krvi.

Neophodno je naglasiti da je procedura BEZBOLNA.

Spada u veoma bezbedne intervencije pošto se daje pod lokalnom anestezijom.

Nakon terapije pacijent može nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima poput upravljanja vozilom, hodanja i slično. 

PRP Terapija u lečenju povreda kolena izvodi se kod sledećih oštećenja i povreda

 

  • Artroza Klinički znaci artroze  se razvijaju veoma sporo i skriveno. Najčešći su artrozom zahvaćeni zglobovi kuka i kolena. Uglavnom je artroza posledica poremećaja vaskularizacije i prekida zglobne hrskavice. Tokom opterećenja hrskavica se tanji i ne podnosi trenje u zglobu, troši se i ne štiti više subhondralnu kost. Hrskavica najpre fibrilira a delimično ogolela kost reaguje tako što hipertrofiše i stvara koštane izraštaje u visu trnova- osteofite, a na kraju dolazi i do pojave cisti i deformacije zgloba. Prvi simptomi su bolovi pri većem opterećenju zglova koji traju kratko i prestaju sa odmorom. Kasnije postaju češći i mogi se ispoljavati i u mirovanju. Zglobna čaura fibrozira i zadeblja.
  • Oštećenje meniskusa (NE i ruptura) Povreda meniskusa predstavlja  čestu povredu kolena. Meniskus (lat. meniscus) je disk u obliku latiničnog slova C, ili polumeseca , koji omogućava stabilnost kolenu balansirajući težinu tela preko kolena. Svako koleno ima 2 mesniskusa ( jedan na spoljašnjoj ivici kolena, i jedan na unutrašnjoj). Povređen meniskus izaziva značajan problem u funkciji Vašeg kolena.
  • Istegnuće i parcijalna ruptura (delimično pucanje)  ligamenata Ligamenti imaju ključnu ulogu u obezbeđivanju stabilnosti kolena. Sačinjeni su od čvrstog fibroznog tkiva i imaju funkciju kontrole preteranih pokreta u zglobu kolena. Jedna od najčešćih povreda zgloba kolena je upravo povreda prednjih ukrštenih ligamenata i ujedno pucanje ligamenata je jedna od najozbiljnijih povreda.
  • Hondromalacija patele Kod zdravog zgloba, čašica je postavljena u sredini patelofemoralnog zgloba i omogućava pravilno raspoređivanje sila koje deluju na zglob. Kod pacijenata koji pate od hondromalacije patele, čašica je blago pomerena i ne raspoređuje silu kako bi trebalo. Rezultat toga može biti oštećenje tkiva zgloba, upala vezivnih tkiva ili hrskavice zgloba uz pojavu bola u kolenu.
Ortopedija i stimulacija zarastanja preloma

Ortopedija i stimulacija zarastanja preloma

Ortopedija i Stimulacija zarastanja prelomaimaju za cilj, dijagnostiku i lečenje preloma. Danas je ortopedija pretežno hirurška grana zbog aktivnog, operativnog pristupa u terapiji mnogih stanja, ali je isto tako blisko sarađuje sa medicinskim specijalnostima koje se bave neoperativnim (konzervativnim) lečenjem kao što su fizikalna medicina i rehabilitacija, sportska medicina, neurologija, reumatologija, inerna medicina itd.

Iskusni ortopedi i traumatolozi Poliklinike Galetić uz pomoć najmodenije opreme leče sve vrste povreda kostiju, zglobova i mišića, kao i hronična degenerativna i zapaljenska oboljenja koštano-zglobnog sistema. Takođe naši ortopedi vrše pripremu pacijenata za operativne zahvate (operacije kuka, kolena..).

U POLIKLINICI “GALETIĆ”sprovodimo kompletne preglede, dijagnostiku i lečenje ortopedskih pacijenata:

ULTRAZVUČNO SNIMANJE ZGLOBOVA, MIŠIĆA I LIGAMENATA Omogućava detaljan pregled:

  • Rupture (pucanja) mišića,
  • Tetiva i ligamenata,
  • Hematoma i fibroza u mišićima,
  • Burzitis,
  • Tedinitis,
  • Osipicirajući miozitis,
  • Sinovitis,
  • Razvojni poremećaj zgloba kuka kod beba (Saznajte više…)

Stimulacija zarastanja preloma

STIMULACIJA ZARASTANJA PRELOMA Ako je povreda teže prirode i dovodi do brze atrofije mišića, koristi se elektromiostimulacija tj. kompjutersko jačanje mišića kroz otvore na gipsu. Zarastanje preloma se stimuliše magnetoterapijom i elektroterapijom, a bolovi se smanjuju sa laseroterapijomPeriod posle imobilizacije nam ostavlja mogućnost za mnogo složeniji i kompleksniji program fizikalnog lečenja i rehabilitacije. Imobilizaciju skidamo što je moguće ranije- čim se na radiografskom (RTG) snimku pokažu znaci stvaranja koštanog kalusa tj.nove kosti.

Prelomi kostiju se smatraju urgentnim stanjima i zahtevaju što ranije započinjanje lečenja.

Osnovni cilj lečenja preloma je da koštano tkivo i okolna povređena meka tkiva što pravilnije i brže zarastu.

Prelom kosti se kvalifikuje kao teška telesna povreda. Najteži prelomi mogu izazvati visok stepen nesposobnosti i invalidnosti,a kod većine preloma se može očekivati određen stepen funkcionalnog oštećenja.

Klasični – lokalni znaci preloma kosti su:

  • Bol (dolor),
  • Otok (tumor),
  • Povišenje lokalne temperature (calor),
  • onemogućena funkcija (functio laesa),
  • patološka pokretljivost- pomeranje fragmenata kosti pasivno,
  • Krepitacija (škripanje),
  • Hematom – izliv krvi u tkivo.

Najbolju informaciju o koštanom prelomu daje radiografska dijagnostika.

Prelom se obavezno snima u dva pravca (anteroposteriorno i iz profila)  a može i u dopunskim pravcima (kosi snimak).

Povoljni činioci za zarastanje kostiju su:

  • Dobar položaj koštanih fragmenata bez dislokacije,
  • Dobra cirkulacija krvi,
  • Neznatno povređeno okolno meko tkivo,
  • Lokalizacija preloma,
  • Dobra fiksacija fragmenata,
  • Mlađa životna dob
  • dobro opšte stanje povređenog.

Nepovoljni činioci za zarastanje kostiju:

  • dislokacija (pomeranje) fragmenata,
  • loša cirkulacija krvi,
  • veliko oštećenje okolnog tkiva,
  • loša i labava fiksacija fragmenata,
  • višestruki kominutivni prelomi,
  • infekcija kosti ili mekog tkiva,
  • loše opte stanje
  • starija životna dob pacijenta.

Metode lečenja preloma su:

  • neoperativno
  • i operativno.

Mora se najpre obezbediti repozicija – nameštanje koštanog fragmenta u normalan fiziološki položaj i retencija – učvršćavanje fragmenta u reponiranom položaju. 

Neoperativno lečenje preloma

Neoperativne metode lečenja su repozicija, imobilizacija i trakcija.

Imobilizacija

Povređenog segmenta ili ekstremiteta se radi po principu obuhvatanja dva susedna zgloba u funkcionalnom položaju.

Privremena imobilizacija se izvodi sa privremenim pomagalima, šinama od metala (Kramerova, Tomasova), materijalima od plastike drveta itd.

Repozicija

Izvodi se uglavnom u opštoj anesteziji ne samo da bi se izbegla bolnost već i da bi postojala totalna relaksacija mišića.

Kada se uspostavi zadovoljavajuća repozicija tj  položaj fragmenata, postavlja se odgovarajuća gipsana imobilizacija, a za lakše prelome bez dislokacije dovoljna je i longeta.

Postoje i specifične varijante imobilizatora kao što su viseći gips za prelome dijafize humerusa, gips za hodanje za prelome kostiju donjeg ekstremiteta. 

Fizikalno lečenje preloma

Fizikalno lečenje preloma se odvija u dve faze:

  1. za vreme imobilizacije
  2. i nakon skidanja imobilizacije.

Period za vreme imobilizacije se zasniva na principu “mobilizacije u imobilizaciji” – kineziterapijom izometričkim vežbama i aktiviranjem svih imobilisanih mišića. Aktivnim vežbama se poboljšava vaskularizacija i sprečava brza atrofija mišića.

Počinje odmah nakon postavljanja imobilizacije, istog dana.
Imobilizacija obezbeđuje dobro zarastanje ali smanjuje vaskularizaciju i metabolizam svih tkiva, dok mišićno tkivo brzo atrofiše i slabi.

Ako je povreda teže prirode i dovodi do brze atrofije mišića, koristi se elektromiostimulacija tj. kompjutersko jačanje mišića kroz otvore na gipsu.

Zarastanje preloma se stimuliše magnetoterapijom i elektroterapijom, a bolovi se smanjuju sa laseroterapijom.

Period posle imobilizacije nam ostavlja mogućnost za mnogo složeniji i kompleksniji program fizikalnog lečenja i rehabilitacije.

Imobilizaciju skidamo što je moguće ranije- čim se na radiografskom (RTG) snimku pokažu znaci stvaranja koštanog kalusa tj.nove kosti.

Ako se na RTG snimku pokazao oskudan kalus i usporene zarastanje mora se skinuti imobilizacija i proveriti klinički znaci.

Bolnost, povišena lokalna temperatura, pokretljivost na mestu preloma zahtevaju nastavak imobilizacije.
Pacijent se mora uključiti na fizikalni tretman stimulacije koštanog zarastanja i obezboljavanja kao i na proces kineziterapije da bi se prevenirao nastanak ukočenosti susednih zglobova tj.kontrakture.

Posle imobilizacije neminovno dolazi do nastanka kontrakture – ograničenja pokreta imobilisanog zgloba.

Pacijent sprovodi vežbe za povećanje obima pokreta aktivno i aktivno-potpomognuto pod nadzorom fizioterapeuta, a kasnije i vežbe za jačanje snage mišića.

Pored metoda kineziterapije, veoma je dragocena primena hidrokineziterapije u bazenu ili kadama zbog lakšeg izvođenja pokreta i povoljnog uticaja vode na organizam.

Nakon imobilizacije se mogu primeniti skoro sve metode fizikalne terapije koje pomažu u regeneraciji i boljoj vaskularizaciji imobilisane regije.
Prelomi kostiju su posebna indikacija za primenu magnetoterapije i TENS-a jer daju najbolje rezultate u stimulaciji zarastanja preloma i u lečenju kontraktura.

Kod preloma donjih ekstremiteta veoma je važno određivanje vremena i inteziteta oslonca na imobilisani ekstremitet.

Oslonac na stopalo se dozvoljava progresivno i postepeno kada smo uvereni da je prelom zarastao.

Oslonac predstavlja i način tretmana jer se kompresijom na fragmente protiv zemljine teže ubrzava zarastanje i stimuliše osteogeneza.

Posle skidanja gipsa pacijent hoda uz pomoć štaka i sa minimalnim osloncem koji se postepeno povećava.

Posle štaka pacijent prelazi na hod sa štapom a zatim i na potpuno oslobađanje od pomagala.

Program funkcionalnog osposobljavanja i rehabilitacije pacijenata nakon preloma se završava sa vežbama snage i koordinacije. 

Call Now Button