fbpx
Fizikalna terapija – kineziterapija

Fizikalna terapija – kineziterapija

Šta je kineziterapija?

Fizikalna terapija – kineziterapija predstavlja primenu pokreta u lečenju bolesnika. Kineziterapija se primenjuje zato što je ona osnova funkcionalnog lečenja i osposobljavanja pacijenata nakon povreda i bolnih stanja. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji.

Kineziterapija predstvalja lečenje pokretom i ima:

  • opšte,
  • refleksno
  • i lokalno dejstvo na organizam pacijenta.

Opšte dejstvo kineziterapije

  • odlikuje se povećanom brzinom i prilivom cirkulišeće krvi u sva tkiva lokomotornog aparata.
  • Pojačava se rad srca i krvnih sudova,
  • ubrzava aktivnost pluća,
  • povećava disajni volumen i razmena gasova.

Vežbe povećavaju:

  • snagu,
  • otpornost
  • elastičnost mišića, zglobova i ligamenata,
  • koordinaciju pokreta.

Vežbe povoljno utiču na apetit i san, pomažu odbrambene snage organizma i stimuliše mehanizme zarastanja. Refleksno dejstvo kineziterapije ima uticaj tako da vežbanje jednog segmenta izaziva refleksno povećanje cirkulacije krvi i metabolizma u drugom kontralateralnom segmentu  tela, čak i kad taj deo tela miruje. Lokalno dejstvo kineziterapije odlikuje se poboljšanjem smanjenih i oslabljenih funkcionalnih sposobnosti lokomotornog aparata. Primana kineziterapije dovodi do povećanja:

  • obima pokreta,
  • snage,
  • brzine,
  • koordinacije.

Rano sprovođenje kineziterapije u povredjenoj regiji sprečava prekomerno stvaranje ožiljaka, skvrčavanje ligamenata i zglobnih čaura.

Ciljevi kineziterapije

Ciljevi kineziterapije su:

  • Poboljšanje obima pokreta i funkcije zglobova
  • Povećanje mišićne snage
  • Održavanje pravilnog položaja tela
  • Istezanje skraćenih mišića

Stručni i obrazovni kadar fizioterapeuta je u svakom momentu pored pacijenta, pokazuje vežbe, pomaže i obučava Vas da posle tretmana kod nas možete samostalno da vežbate i sami u kućnim uslovima. Na taj način ste u potpunosti sigurni u rukama profesionalaca.

Ciljevi  u fazi imobilizacije su:

  • poboljšati vaskularizaciju i stimulaciju regenerativnih procesa
  • sprečiti atrofiju povredjenog tkiva
  • poboljšati lokomotorne sposoobnosti neoštećenih segmenata ekstremiteta i trupa

Sve to ostvarujemo takozvanom mobilizacijom u imobilizaciji- sistematskim kontrahovanjem izometrično, po 6 sekundi kontrakcije i 10 sekundi relaksacije.

Za to vreme drugi neimobilisani tj nepovredjeni zglobovi se vežbaju u punoj amplitudi pokreta.

Ciljevi kineziterapije u fazi posle imobilizacije su:

  • Povećanje obima pokreta
  • Ojačanje mišićne snage
  • Poboljšanje izdržljivosti i koordinacije pokreta

Mobilizacija ličnosti pacijenta

Vidljiv je pozitivan efekat kineziterapije jer se pomoću ovih vežbi postiže jačanje muskulature, povećana pokretljivost i dodatna stabilnost zgloba. Kineziterapija predstavlja vežbanje tj. lečenje bolesnika pokretom. Vrste terapeutskih vežbi mogu biti:

  • Pasivne vežbe
  • Aktivne vežbe (aktivno -potpomognute vežbe, aktivne (nepotpomognute) vežbe, aktivne vežbe sa opterećenjem)

Pasivne vežbe

Pasivne vežbe se rade kada bolesnik ne može da kontrakuje tj. pokrene svoje mišiće pa terapeut obavlja pokrete u zglobu bez aktivacije mišića bolesnika.

Potpomognute vežbe se rade kada bolesnik može delimično da kontrakuje svoje mišiće, a terapeut mu pomaže da obavi pun pokret.

Najviše se koriste za sprečavanje kontraktura zglobova i u postoperativnom oporavku.

Koriste se pasivni pokreti ekstremiteta.

Ove pokrete pacijent nije u stanju sam da izvede, zbog odsustva kontrakcije svojih mišića, već druga osoba koja vežba sa pacijentom. Pacijent eventualno može da izvede pokret koristeći mišićnu snagu zdravog ekstremiteta. Pasivne vežbe se koriste uglavnom kod stanja perifernih oduzetosti, kada mišić ima ocenu 0 ili 1 pri manuelno mišićnom testu (MMT). Pasivne vežbe ne treba primenjivati nakon preloma kostiju lečenih gipsanom imobilizacijom jer može doći do cepanja adhezija što je praćeno bolom, spazmom  mišića i produženjem lečenja. Takođe primena pasivnih vežbi se ne preporučuje kod zapaljenskih reumatskih oboljenja, pre svega kod reumatskog artritisa gde treba primenjivati samo aktivne vežbe.

Aktivne vežbe

Aktivne vežbe predstavljaju rezultat voljne mišićne aktivnosti i one čine najvažniji deo kineziterapije. One obezbeđuju kako motornu edukaciju tako i reedukaciju pacijenta.  Aktivne vežbe predstavljaju samostalnu kontrakciju mišića, kada bolesnik može samostalno da kontrakuje svoje mišiće i vrši pun obim pokreta.

Aktivno-potpomognute vežbe

se izvode onda kada je mišićna snaga slaba i nedovoljna da se savlada opterećenje koje predstavlja zemljina teža, tj kada pri MMT takav mišić ima ocenu 2.

Pomaganje pri izvođenju vežbi može biti:

  • pridržavanjem od strane terapeuta koji vežba sa pacijentom,
  • korišćenjem suspenzije,
  • izvođenjem vežbi u vodi,
  • potpomaganjem od strane druge (neoštećenje ruke).

Aktivne (nepotpomognute) vežbe

Predstavljaju glavni element kineziterapije i primenjuju se kada je mišić u stanju da izvede pokret u punom obimu uz savlađivanje zemljine teže.

Aktivne vežbe sa opterećenjem

se prvenstveno koriste u cilju povećanja mišićne snage i naknadne hipertrofije mišića. Da bi se postiglo povećanje mišićne snage, treba da se primeni pravilo masksimalnog opterećenja.

Prvi osnovni metod kineziterapije su vežbe istezanja i povećanja obima pokreta. Istezanje je proces koiji mora biti redovan, ritmičan i u kontinuitetu. Vežbe istezanja relaksiraju mišiće, sprečavaju stvaranje priraslica, smanjuju bolnost i povećavaju vaskularizaciju.

Drugi osnovni vid kineziterapije su vežbe snage. Tipovi mišićnih kontakcija za vežbe snage su:

  • izometrične,
  • izodinamične
  • i izokinetične vežbe.

Izometrične (tonične) vežbe

Predstavljaju kontrakcije mišića bez pokretanja zglobnih površina. Rade se zbog održavanja snage mišića ali ne mogu da dovedu do povećanja izdržljivosti. Proizvode napetost u mišiću pri čemu se dužina mišića ne menja već ostaje ista. Mišić se voljno kontrahuje pri čemu se poluge zgloba ne pomeraju. Kontrakcija traje 5-6 sekundi a pauza 10 sekundi. Ove vežbe se prvenstveno koriste kod imobilisanih mišića da bi se povećala vaskularizacija, i kod bolnih stanja nakon povreda kada aktivne vežbe povećavaju bol.

Izodinamične (izotonične) vežbe

Predstavljaju kontrakcije mišića sa pomeranjem zglobova. Izvide se tako što se mišići kontrahuju protiv spoljašnjeg otpora i izvode pokret sličnom tenzijom kroz puni obim pokreta. Izodinamične vežbe mogu biti koncentrične ako se mišić kontrakcijom skraćuje i ekscentrične ako se mišić kontrakcijom  izdužuje. To su vežbe koje najčešće radimo kod podizanja tegova, džakova sa peskom i pomoću mehaničkih traka.

Izokinetične vežbe

Izokinetične vežbe predstavljaju kontrakciju mišića protiv otpora gde se vrši maksimalan pokret. Izokinetične vežbe su dinamične i izvode se istom brzinom protiv otpora koji se menja tokom kontrakcije. Mogu se izvoditi samo na specijalnim aparatima konstruisanim da taj otpor pruže. Na tim aparatima se mogu testirati mišićna snaga i izdržljivost. Do povećanja snage i hipertrofije mišića dovodi kontrakcija mišića protiv velikog otpora ponovljena samo nekoliko puta. Do povećanja izdržljivosti mišića dovodi kontrakcije mišića protiv malog otpora koje se izvodi sa mnogo ponavljanja.

Zašto kineziterapija?

Pošto pacijenti sa reumatološkim oboljenjima kao i sa raznim vrstama povreda imaju sniženu mišićni snagu i atrofiju muskulature, potrebno je primenjivati kineziterapiju. Takođe neadekvatne vežbe mogu da povećaju zapaljenje zglobova pa kineziterapija mogla biti individualno dozirana za svakog pacijenta.

Postoji mogućnost vežbanja u bazenu koja obezbeđuju lakše pokrete tako da se preporučuje kod teže pokretnih pacijenata zbog smanjene gravitacije u vodi.

UPolikinici Galetić kombinujemo kineziterapiju sa mnogim drugim fizikalnim procedurama da bi postigli najbolje rezultate i u najkraćem roku izlečili naše pacijente što nam je primarni cilj. Takođe Poliklinika Galetić jedina tretman kineziterapije upotpunjuje se kompjuterskim jačanjem mišića sa najmodernijim aparatima za elektomiostimulaciju i na taj način  dovodi do kompletnog i bržeg izlečenja.

PRP terapija – Plazma bogata trombocitima

PRP terapija – Plazma bogata trombocitima

Plazma Bogata Trombocitima (Platelets Rich Plasma / PRP) je deo krvne plazme bogat trombocitima, koji u sebi sadrže faktore rasta i druge supstance koje aktivno ucestvuju u lecenju i obnavljanju oštecenog i-ili obolelog tkiva.

PRP terapija je odlično rešenje za ubrzanje procesa ozdravljenja povređenih tetiva i osteoartritisa na prirodan način bez podvrgavanja pacijenta većim zahvatima. Sam princip predstavlja jednu od poslednjih dostignuća u medicini i koristi prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Danas se terapija plazmom bogatom trombocitima često koristi za ubrzanje izlečenja tetiva i hrskavice.

Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Kako bi se obezbedilo ubrizgavanje na tačno željeno mesto koristi se ultrazvuk koji omogućuje lakše i preciznije određivanje mesta za ubrizgavanje. Kada na primer dođe do neke posekotine, odbrambena reakcija tela je da privlači trombocite na mesto povrede i time ubrzava proces zarastanja.

Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.Ljudsko telo ima neverovatnu moć isceljenja i upotrebom sopstvenih trombocita značajno potpomažemo i ubrzavamo proces izlečenja.

Gde se PRP Terapija primenjuje?

PRP Terapija se primenjuje kod stanja u kojima želimo da stimulisemo brži oporavak i lecenje tkiva. Kod povreda muskuloskeletnog sistema (povrede mišica, ligamenata, tetiva…), kod degenerativnih promena na zglobovima (kukovima, kolenima, skocnim zglobovima…), u lecenju hronicnih rana, estetskoj medicini itd.

Kako se PRP Terapija izvodi?

Pacijentu se iz vene uzima 10-40 ml pune krvi, koja se specijalnom metodom preradjuje da bi se izdvojila odredjena, potrebna kolicina trombocita (Platelets). Dobijeni produkt se injekcijom infiltrira na ranije definisano obolelo (povredjeno) mesto. Cela procedura traje 15-30 min.

Spada u veoma bezbedne intervencije. Jedine neugodnosti koje pacijent može da ima su tipicne za davanje bilo koje vrste injekcije (bol, krvarenje, crvenilo i otok na mestu uboda).

Sačuvati zaštitu i ne kvasiti mesto davanja injekcije 24sata.

Tehnologija

RegenLab S.A. je renomirani švajcarski R&D proizvođač bio-tehnolgije. Ova kompanije je poznata kao vodeći snabdevač patentirane tehnologije za proizvodnju Autologne plazme sa puno trombocita (A-PRP). Tehnologija se zasniva na preradi sopstvene krvi pacijenta, sa ciljem upotrebe trombocita, ćelija i proteina za indikacije u različitim medicinskim disciplinama kao što su sportska medicina, lečenje rana i estetika.

Neophodno je pomenuti da nije sva PRP istog kvaliteta, moguće su pojave crvenih i belih krvnih zrnaca, promenljiv broj trombocita, umogome zavisi od tehnologije kojom se trombociti izdvajaju iz krvi.

Izdvajanje trombocita se vrši putem centrifuge nakon koje se komponente krvi izdvaju prema gustini. Crvena krvna zrnca i bela krvna zrnca se izdvaju ispod gela za separaciju. Sa gornje strane gela izdvajaju se trombociti koji se potom vraćaju plazmu i PRP je spreman za upotrebu.

Upotreba RegenLab sistema za izvajanje PRP-a ima sledeće prednosti:

  • Brza i jednostavna za upotrebu – Potrebno je svega nekoliko koraka za izdvajanje 4 do 5 mililitara PRP-a
  • Sigurna – Koristi se krv pacijenta i time se izbegava rizik od zaraze HIV-om i ostalim infektivnim bolestima.
  • Mala količina krvi – Potrebna je mala količina krvi, svega 8 mililitara krvi
  • Optimalno izdvajanje trombocita – Do 80% trombocita se izdvaja
  • Optimalna separacija od crvenih i belih krvnih zrnaca – Do 99,7% ćelija krvnih zrnaca se odstrani

Kako tretirati bol posle PRP Terapije?

Protiv bolova koristiti SAMO propisani lek. Lokalni tretman zavisi od vrste indikacije tretiranog podrucja (sportska povreda, oboljenja, estetske procedure itd).

NIKAKO NE UPOTREBLJAVATI NESTEROIDNE ANTIINFLAMATORNE LEKOVE! (brufen, ibuprofen, naproksen, ketonal, voltaren, advil, aspirin, andol itd).

Kada se PRP Terapija NE SME primenjivati?

Za primenu PRP tretmana postoje apsolutne i relativne kontraindikacije. U apsolutne kontraindikacije, kada se tretman ne sme primeniti, spadaju:

  • Maligna oboljenja
  • Sistemska oboljenja krvi
  • Akutna infektivna stanja

U relativne kontraindikacije, kada se uz adekvatnu pripremu pacijenta tretman može sprovesti, spadaju:

  • Autoimuna oboljenja koštano-zglobnog sistema
  • Hronična oboljenja jetre i bubrega
  • Operativne intervencije u poslednjih 30 dana
  • Pacijenti na antikoagulantnoj terapiji
  • Primena kortikosteroida 4-6 nedelja pre intervencije
  • Primena NSAI lekova u poslednjih 7 dana

U POLIKLINICI GALETIĆ  KORISTIMO  TEHNOLOGIJU RENOMIRANOG ŠVAJCARSKOG PROIZVOĐAČA REGENLAB KOJA JE VODEĆI SNABDEVAČ TEHNOLOGIJE ZA PROIZVODNJU AUTOLOGNE PLAZME SA PUNO TROMBOCITA.

Apofizitis petne kosti- Morbus Sever

Apofizitis petne kosti- Morbus Sever

Zadnja loža potkolenice se sastoji od dva glavna mišića m. Gastrocnemius i m. Soleus. Oba mišića se preko Ahilove tetive pripajaju na petnoj kosti.

Kod dece koja nisu završila sa koštanim razvojem, na mestu pripoja Ahilove tetive i petne kosti nalazi se hrskavičava obloga. Prilikom kontrakcije mišića zadnje lože potkolenice, sila deluje preko Ahilove tetive povlači taj hrskavičavi deo. Ukoliko je sila koja deluje prevelika ili učestala, može doći do pojave bola i stvaranja koštanog ispupčenja. Ovo stanje je poznato pod nazivom Apofizitis petne kosti – Severova bolest (Calcaneal Apophysitis). Apofizitis petne kosti- Morbus Sever se često pojavljuje kod dece i adolescenata posebno u periodima naglog rasta i razvoja. Uzrok ove pojave je nnagli rast koji dovodi do povećane zategnutosti mišića i naglog rasta i izduženja kostiju koji kao rezultat imaju povećanje tenzije koja deluje na hrskavičavi nastavak Ahilove tetive na petnoj kosti.

Uzroci

Calcaneal Apophysitis je stanje koje se najčešće javlja usled dugotrajnog i prevelikog opterećenja ahilove tetive u periodima naglog rasta. Aktivnosti koje utiču na pojavu ovog stanja su dugotrajno hodanje, trčanje, skakanje kao i nedovoljan oporavak nakon povrede skočnog zgloba, loše biomehanike pokreta i neadekvatne obuće. Kod sportista ovo stanje se često viđa u disciplinama koje u svojim kretanjima sadrže najviše trčanja i skokova, kao što su fudbal, košarka i atletika.

Simptomi

Pacijenti kod koji pate od apofizitisa petne kosti obično osete bol u predelu pete ili Ahilove tetive. Kod lakših slučajeva pacijenti mogu osetiti samo blag bol i ukočenost u predelu pete koja se povećava u periodu odmora, posebno noću ili nakon ustajanja ujutro. Takođe se simptomi pojavljuju u toku aktivnosti koje zahtevaju ponavljajuće kontrakcije ili snažne kontrakcije mišića zadnje lože potkolenice, kao što je trčanje uzbrdo i skakanje. Kako se stanje pogoršava simptomi se pojavljuju i prilikom stajanja na prstima ili istezanja mišića potkolenice.

Prognoza i oporavak

Pacijenti koji pate od Severove bolesti obično je izrastu u periodu od 6 do 12 meseci, mada je nekad moguće da se osete simptomi i do dve godine. Uz odgovarajuće tretmane moguće je osloboditi se simptoma u periodu od nekoliko nedelja. Najčešće se vremenom simptomi izgube i funkcija pete i skočnog zgloba se vrati u potpunosti.

Terapija

Kod Apofizitisa petne kosti mogu se primenjivati sledeće metode:

Koksartroza – bol u kuku

Koksartroza – bol u kuku

Koksartroza – bol u kuku predstavlja degenerativne promene u zglobu kuka, odnosno zglobne hrskavice koje kasnije mogu uticati i uzrokovati promene i na drugim delovima zgloba poput kosti, zglobne čaure… Najčešći simptom je pojava bola i oštećenje funkcije zgloba, a stanje se često naziva i osteoartroza.

Simptomi

Osnovni simptom koksartroze je pojava bola prilikom hodanja. Bol se obično javlja u preponi, sedalnom delu, međutim moguća je i pojava bola u zglobu kolena. Kako bolest napreduje pojavljuje se kratkotrajna ukočenost nakon ustajanja, ograničena amplituda pokreta naročito prilikom rotacije ka unutra, teškoće prilikom obuvanja i slično. Nakon dužeg trajanja bolesti može doći do značajne atrofije mišića i skraćenja noge.

Skraćenje noge može da se pojavi kao posledica istrošene hrskavice zgloba ili njenog potpunog nestanka , deformacije glave butne kosti i slično. To su najčešće komplikacije kod artroze i zahtevaju hirurško lečenje.

Uzrok nastanka

Uzroci degenerativnih bolesti zglobova i pored obimnih istraživanja još uvek nisu dovoljno dobro istraženi i poznati. Poremećaj hormonskog balansa, starenje tkiva, velik broj spoljašnjih faktora, nasledni faktori…sve su to preduslovi za moguću pojavu artroze. Razlikujemo primarnu i sekundarnu artrozu. Kod pojave primarne artroze javlja se slabost hrskavice čiji uzrok nije utvrđen, dok kod sekundarne artroze, uz normalnu hrskavicu dolazi do pojave preopterećenja usled povrede, nekog urođenog deformiteta u zglobu, upala i slično.

Lečenje

Deformiteti i promene na hrskavici i kostima su nepopravljive. Lečenje se obično sastoji od smanjivanja bola i mišićnih spazama, poboljšanje funkcije zgloba…

Lečenje može bit:

  • Medikamentima – lekovima
  • Fizikalna terapija
  • Hirurško lečenje.

U zavisnosti od stadijuma bolesti se primenjuju različite metode i procedure.

PRP Terapija

PRP terapija – Terapija plazmom bogatom trombocitima predstavlja korišćenje krvne plazme bogate trombocitima – PRP (Platelets Rich Plasma) koja u sebi sadrži faktore rasta i druge supstance koje aktivno učestvuju u lečenju i obnavljanju oštećenog i-ili obolelog tkiva.

Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Kako bi se obezbedilo ubrizgavanje na tačno željeno mesto koristi se ultrazvuk koji omogućuje lakše i preciznije određivanje mesta za ubrizgavanje.

Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.Ljudsko telo ima neverovatnu moć isceljenja i upotrebom sopstvenih trombocita značajno potpomažemo i ubrzavamo proces izlečenja. Saznajte više…

Fizikalna terapija

U početnom stadijumu bolesti najčešće se primenjuju metode fizikalne terapije u cilju povratka normalnog funkcionisanja zgloba i smanjenja bola. Od metoda fizikalne terapije obično se primenjuju:

Lečenje bola u zglobu ramena

Lečenje bola u zglobu ramena

Zglob ramena čine kost nadlaktice i lopatična kost. Zglobna površina kosti nadlaktice je konveksna, zaobljena dok je zglobna površina lopatične kosti konkavna odnosno udubljena. Glavu kosti nadlaktice i čašicu lopatične kosti okružuju i vezuju ligamenti koji daju čvrstinu i drže zglob ramena na mestu.

Rame je izuzetno pokretljiv zglob i mora biti dobro kontrolisan od strane mišića i ligamenata koji okružuju zglob. Zamor, pretreniranost, loša tehika zamaha, loša gipkost, ranije povrede zgloba…sve su ovo uzroci koji mogu dovesti do oštećenja čašice zgloba, burzitisa, oštećenja kapsule ramena, hrskavice i slično.

Povrede koje često pogađaju zglob ramena se dešavaju ukoliko su sile koje deluju na rame prevelike, dolazi do istegnuća ili kidanja vezivnog tkiva. To omogućava zglobnim površinama da se odvoje jedna od druge više nego što je uobičajeno i tako nastaje nestabilan ili labav zglob. Kod pojave kao što je nestabilno rame, glava kosti nadlakta se pomera iz čašice i može izazvati subluksaciju ili dislokaciju odnosno iščašenje ramena. Labavo rame se obično pojavljuje sa jedne strane, odnosno u jednom zglobu ramena. U oba zgloba ramena može da se pojavi kod plivača.

U lečenju povreda i oštećenja zgloba ramena koriste se metode fizikalne terapije o kojima detaljnije možete saznati OVDE.

Pored metoda fizikalne terapije takođe koristimo i regenerativne metode poput PRP terapije koja daje najbolje rezultate u lečenju hroničnih oštećenja uglobne hrskavice i tetiva. Detaljnije o PRP terapiji možete saznati OVDE.

Lečenje bola u zglobu ramena – Smrznuto rame

To je oboljenje tj komplikacija, koja može nastati posle mnogih povreda i oboljenja ramena, i retko nastaje bez traume.

Smrzunto rame je još uvek nedovoljno razjašnjeno i dovodi u iskušenje lekara svojom otpornošću na terapiju.

Pored skoro svih povreda ramena smrznuto rame ili adhezivni kapsulitis mogu da komplikuju i hirurške intervencije u ramenoj regiji a može da se pojavi i kao komplikacija šećene bolesti, hemiplegije, oboljenja štitaste žlezde itd.

Zapaženo je i da se javlja češće kod psiholabilnih osoba, sklonih depresiji i osoba koje su izložene povećanom stresu, kao i kod osoba koje imaju malu toleranciju na bol. Saznajte više…

Lečenje bola u zglobu ramena – Kalcifikat ramena i bursitis

U strukturi zgloba ramena postoje dve velike sluzne kese (burze) u ramenu koje olakšavaju pokrete okolnih mišića i smanjuju trenje:

  • Subakromijalna
  • Subdeltoidna

One su u neposrednom kontaktu sa rotatornim omotačem i kod nekih povreda ili mikrotrauma može doći do iritacija tih burzi. Iz za sada nepoznatih razloga u tkivu rotatornog omotača ramena može da dodje do stvaranja naslaga kalcijumovih soli. Te naslage pogoršavaju zapaljenje burze tj. burzitis ramena. Kalcifikat može lako da se otkrije radiografijom (RTG).

Simptomi su: u akutnom stadijumu veoma jaki bolovi spontano, u mirovanju i u toku noći. Aktivni i pasivni pokreti ramena su veoma bolni i ograničeni, a često postoji i otok ispod akromiona.

Ako se ne leči na vreme, dolazi do hroničnog stadijuma sa fibroziranjem i zadebljanjem zidova burze i praktično dolazi do stvaranje čvrste capsule. Saznajte više…

Lečenje bola u zglobu ramena – Nestabilno rame

Nestabilno rame je relativno česta pojava koju karakteriše slabljenje vezivnog tkiva koje okružuje zglob ramena, usled kojeg se kosti zgloba pomeraju iz ležišta.

Ukoliko su sile koje deluju na rame prevelike ili izazovu povredu, dolazi do istegnuća ili kidanja vezivnog tkiva. To omogućava zglobnim površinama da se odvoje jedna od druge više nego što je uobičajeno i tako nastaje nestabilan ili labav zglob. Kod pojave kao što je nestabilno rame, glava kosti nadlakta se pomera iz čašice i može izazvati subluksaciju ili dislokaciju odnosno iščašenje ramena. Labavo rame se obično pojavljuje sa jedne strane, odnosno u jednom zglobu ramena. U oba zgloba ramena može da se pojavi kod plivača. Saznajte više…

Lečenje bola u zglobu ramena – Plivačko rame

Plivačko rame predstavlja termin koji pokriva čitav spektar oštećenja u zglobu ramena kojinastaju usled dugotrajnih i velikih naprezanja. Pošto postoji mnoštvo različitih delova zgloba ramena koji se mogu oštetiti  i na koje može uticati zamah kod plivanja, bol može biti lokalnog karaktera u blizini samog zgloba pa sve do bola koji se prostire celom dužinom od vrata niz ruku do šake.

Ova povreda – oštećenje ne nastaje akutno već dugotrajnim ponavljanjem pokreta i stalnim naprezanjem. Više od trećine vrhunskih plivača iskusi bol u predelu ramena za vreme svoje karijere. Saznajte više…

Fizikalna terapija – lečenje apofizitisa petne kosti

Fizikalna terapija – lečenje apofizitisa petne kosti

Zadnja loža potkolenice se sastoji od dva glavna mišića m. Gastrocnemius i m. Soleus. Oba mišića se preko Ahilove tetive pripajaju na petnoj kosti.

Kod dece koja nisu završila sa koštanim razvojem, na mestu pripoja Ahilove tetive i petne kosti nalazi se hrskavičava obloga. Prilikom kontrakcije mišića zadnje lože potkolenice, sila deluje preko Ahilove tetive povlači taj hrskavičavi deo. Ukoliko je sila koja deluje prevelika ili učestala, može doći do pojave bola i stvaranja koštanog ispupčenja. Ovo stanje je poznato pod nazivom Severova bolest ili Apofizitis petne kosti (Calcaneal Apophysitis). Apofizitis petne kosti – Severova bolest se često pojavljuje kod dece i adolescenata posebno u periodima naglog rasta i razvoja. Uzrok ove pojave je nnagli rast koji dovodi do povećane zategnutosti mišića i naglog rasta i izduženja kostiju koji kao rezultat imaju povećanje tenzije koja deluje na hrskavičavi nastavak Ahilove tetive na petnoj kosti.

Prognoza i oporavak

Pacijenti koji pate od Severove bolesti obično je izrastu u periodu od 6 do 12 meseci, mada je nekad moguće da se osete simptomi i do dve godine. Uz odgovarajuće tretmane moguće je osloboditi se simptoma u periodu od nekoliko nedelja. Najčešće se vremenom simptomi izgube i funkcija pete i skočnog zgloba se vrati u potpunosti.

Terapija

Kod Apofizitisa petne kosti mogu se primenjivati sledeće metode:

Uzroci

Calcaneal Apophysitis je stanje koje se najčešće javlja usled dugotrajnog i prevelikog opterećenja ahilove tetive u periodima naglog rasta. Aktivnosti koje utiču na pojavu ovog stanja su dugotrajno hodanje, trčanje, skakanje kao i nedovoljan oporavak nakon povrede skočnog zgloba, loše biomehanike pokreta i neadekvatne obuće. Kod sportista ovo stanje se često viđa u disciplinama koje u svojim kretanjima sadrže najviše trčanja i skokova, kao što su fudbal, košarka i atletika.

Simptomi

Pacijenti kod koji pate od apofizitisa petne kosti obično osete bol u predelu pete ili Ahilove tetive. Kod lakših slučajeva pacijenti mogu osetiti samo blag bol i ukočenost u predelu pete koja se povećava u periodu odmora, posebno noću ili nakon ustajanja ujutro. Takođe se simptomi pojavljuju u toku aktivnosti koje zahtevaju ponavljajuće kontrakcije ili snažne kontrakcije mišića zadnje lože potkolenice, kao što je trčanje uzbrdo i skakanje. Kako se stanje pogoršava simptomi se pojavljuju i prilikom stajanja na prstima ili istezanja mišića potkolenice.

Call Now Button