fbpx
Povrede na snegu – skijanje (drugi deo)

Povrede na snegu – skijanje (drugi deo)

U prethodnom tekstu “Povrede na snegu – skijanje (prvi deo)” smo krenuli od povreda kolena i povreda glave prilikom skijanja, sada nastavljamo dalje.

Najčešće povrede ramena koje se dešavaju na skijanju su iščašenja ramena, prelom ključne kosti, pelom kosti nadlaktice.

IŠČAŠENJE RAMENA

Iščašenje se obično događa kod padova gde se opružena ruka rotira upolje. Dijagnoza je sa kliničkog aspekta prilično jednostavna pošto je karakteriše nekoliko stvari. Pacijent obično pridržava povređenu ruku I trpi jake bolove. Glava podlaktične kosti ne leži u zglobnoj površini što je palpacijom je vrlo lako utvrditi. Potrebno je što je pre moguće ruku odnosno zglob vratiti u prirodan položaj, naravno to ne znači da neko nestručan to treba da radi na licu mesta. Čim se vrati na mesto, pacijent oseti odmah olakšanje. Posle uspešnog vraćanja zgloba u pravilan položaj, rame se imobiliše I uz primenu fizikalne terapije, oporavak je relativno brz. Rizik od ponavljanja iščašenja je oko 85% pošto tkivo odnosno ligamenti koji drže zglobe površine na mestu ostaju blago oslabljeni u odnosu na stanje pre povrede. Mnogo je lakše zglob kod kojeg se ponavljaju iščašenja, vratiti u pravilan položaj. Neki pacijenti sami to nauče (naravno ne u stilu Mela Gibsona iz filma “Smrtonosno oružje”). Ukoliko se nastavi sa iščašenjima, operativnim putem se taj problem može rešiti.

PRELOM KLJUČNE KOSTI

Prelomi ključne kosti su prilično česte povrede u zglobu ramena. Jednostavno ih je prepoznati po osetljivom mestu duž tela ključne kosti. Rentgenski snimak je često nepotreban. Lečenje podrazumeva odmaranje I neupotrebljavanje ruke I stavljanje  imobilizacije koji će rame držati u odgovarajućem položaju. Takođe s u toku lečenja primenjuju vežbe za rameni pojas koje pokreću rame unutar granice bola. Imobilizaciju obično možemo ukloniti nakon dve nedelje u zavisnosti od bola koju pacijent oseća. Ove povrede zaceljuju najčešće bez posledica na funkcionalnost ruke I ramena.

PRELOM KOSTI NADLAKTICE

Prelom nadlaktične kosti se obično događa u slučajevima direktnog udarca ili pada na opruženu ruku. Palpacijom (dodirom) je relativno lako utvrditi prelom, pošto otkrijemo osetljivo mesto duž kosti (najbolje je to činiti sa unutrašnje strane nadlaktice, gde ima manje mišića koji mogu da smetaju I otežaju postavljanje dijagnoze). U ovim slučajevima snimak preloma je potreban. Operacija je potrebna u minimalnom broju slučajeva kad se dogode neke komplikacije. Najgori scenario bi bio kad neko pomisli da je ruka iščašena pa krene da vuče ruku ne bi li je vratio na mesto što će izaivati jak bol.

POVREDA PALCA

Termin “Skijaški palace” se odnosi na povredu koja pogađa karpalni ligament. Povreda koja se često zapostavlja I od strane pacijenata I od strane lekara, bar u početku. Ako razgovarate sa nekim ko je povrdio palace videćete koliko je iscrpljujuće. Palac je izuzetno važan pri svakodnevnom funkcionisanjumada mu ni ne pridajemo veliki značaj I uzimamo sve to zdravo za gotovo.

Mehanika povrede je prilično jednostavna. Kada skijaš padne držeći štap u ruci, događa se da se štap ponaša kao tačka oslonca stvarajući moment sile koji deluje na palace I ligament biva istegnut. U zavisnosti od sile koja deluje, može doći do pucanja ligamnta. Da bude još čudnije, ukoliko je ligament u potpunosti prekinut, pacijent ne trpi preterane bolove. Save je da ukoliko dođe do povrede palca, ne treba je shvati olako, zglob palca je jedan od najvažnijih u zglobu šake!

Potrebno je snimite povredu da bi se isključio I eventualan prelo neke od kostiju palca.

Fizikalna terapija – kineziterapija

Fizikalna terapija – kineziterapija

Šta je kineziterapija?

Fizikalna terapija – kineziterapija predstavlja primenu pokreta u lečenju bolesnika. Kineziterapija se primenjuje zato što je ona osnova funkcionalnog lečenja i osposobljavanja pacijenata nakon povreda i bolnih stanja. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji.

Kineziterapija predstvalja lečenje pokretom i ima:

  • opšte,
  • refleksno
  • i lokalno dejstvo na organizam pacijenta.

Opšte dejstvo kineziterapije

  • odlikuje se povećanom brzinom i prilivom cirkulišeće krvi u sva tkiva lokomotornog aparata.
  • Pojačava se rad srca i krvnih sudova,
  • ubrzava aktivnost pluća,
  • povećava disajni volumen i razmena gasova.

Vežbe povećavaju:

  • snagu,
  • otpornost
  • elastičnost mišića, zglobova i ligamenata,
  • koordinaciju pokreta.

Vežbe povoljno utiču na apetit i san, pomažu odbrambene snage organizma i stimuliše mehanizme zarastanja. Refleksno dejstvo kineziterapije ima uticaj tako da vežbanje jednog segmenta izaziva refleksno povećanje cirkulacije krvi i metabolizma u drugom kontralateralnom segmentu  tela, čak i kad taj deo tela miruje. Lokalno dejstvo kineziterapije odlikuje se poboljšanjem smanjenih i oslabljenih funkcionalnih sposobnosti lokomotornog aparata. Primana kineziterapije dovodi do povećanja:

  • obima pokreta,
  • snage,
  • brzine,
  • koordinacije.

Rano sprovođenje kineziterapije u povredjenoj regiji sprečava prekomerno stvaranje ožiljaka, skvrčavanje ligamenata i zglobnih čaura.

Ciljevi kineziterapije

Ciljevi kineziterapije su:

  • Poboljšanje obima pokreta i funkcije zglobova
  • Povećanje mišićne snage
  • Održavanje pravilnog položaja tela
  • Istezanje skraćenih mišića

Stručni i obrazovni kadar fizioterapeuta je u svakom momentu pored pacijenta, pokazuje vežbe, pomaže i obučava Vas da posle tretmana kod nas možete samostalno da vežbate i sami u kućnim uslovima. Na taj način ste u potpunosti sigurni u rukama profesionalaca.

Ciljevi  u fazi imobilizacije su:

  • poboljšati vaskularizaciju i stimulaciju regenerativnih procesa
  • sprečiti atrofiju povredjenog tkiva
  • poboljšati lokomotorne sposoobnosti neoštećenih segmenata ekstremiteta i trupa

Sve to ostvarujemo takozvanom mobilizacijom u imobilizaciji- sistematskim kontrahovanjem izometrično, po 6 sekundi kontrakcije i 10 sekundi relaksacije.

Za to vreme drugi neimobilisani tj nepovredjeni zglobovi se vežbaju u punoj amplitudi pokreta.

Ciljevi kineziterapije u fazi posle imobilizacije su:

  • Povećanje obima pokreta
  • Ojačanje mišićne snage
  • Poboljšanje izdržljivosti i koordinacije pokreta

Mobilizacija ličnosti pacijenta

Vidljiv je pozitivan efekat kineziterapije jer se pomoću ovih vežbi postiže jačanje muskulature, povećana pokretljivost i dodatna stabilnost zgloba. Kineziterapija predstavlja vežbanje tj. lečenje bolesnika pokretom. Vrste terapeutskih vežbi mogu biti:

  • Pasivne vežbe
  • Aktivne vežbe (aktivno -potpomognute vežbe, aktivne (nepotpomognute) vežbe, aktivne vežbe sa opterećenjem)

Pasivne vežbe

Pasivne vežbe se rade kada bolesnik ne može da kontrakuje tj. pokrene svoje mišiće pa terapeut obavlja pokrete u zglobu bez aktivacije mišića bolesnika.

Potpomognute vežbe se rade kada bolesnik može delimično da kontrakuje svoje mišiće, a terapeut mu pomaže da obavi pun pokret.

Najviše se koriste za sprečavanje kontraktura zglobova i u postoperativnom oporavku.

Koriste se pasivni pokreti ekstremiteta.

Ove pokrete pacijent nije u stanju sam da izvede, zbog odsustva kontrakcije svojih mišića, već druga osoba koja vežba sa pacijentom. Pacijent eventualno može da izvede pokret koristeći mišićnu snagu zdravog ekstremiteta. Pasivne vežbe se koriste uglavnom kod stanja perifernih oduzetosti, kada mišić ima ocenu 0 ili 1 pri manuelno mišićnom testu (MMT). Pasivne vežbe ne treba primenjivati nakon preloma kostiju lečenih gipsanom imobilizacijom jer može doći do cepanja adhezija što je praćeno bolom, spazmom  mišića i produženjem lečenja. Takođe primena pasivnih vežbi se ne preporučuje kod zapaljenskih reumatskih oboljenja, pre svega kod reumatskog artritisa gde treba primenjivati samo aktivne vežbe.

Aktivne vežbe

Aktivne vežbe predstavljaju rezultat voljne mišićne aktivnosti i one čine najvažniji deo kineziterapije. One obezbeđuju kako motornu edukaciju tako i reedukaciju pacijenta.  Aktivne vežbe predstavljaju samostalnu kontrakciju mišića, kada bolesnik može samostalno da kontrakuje svoje mišiće i vrši pun obim pokreta.

Aktivno-potpomognute vežbe

se izvode onda kada je mišićna snaga slaba i nedovoljna da se savlada opterećenje koje predstavlja zemljina teža, tj kada pri MMT takav mišić ima ocenu 2.

Pomaganje pri izvođenju vežbi može biti:

  • pridržavanjem od strane terapeuta koji vežba sa pacijentom,
  • korišćenjem suspenzije,
  • izvođenjem vežbi u vodi,
  • potpomaganjem od strane druge (neoštećenje ruke).

Aktivne (nepotpomognute) vežbe

Predstavljaju glavni element kineziterapije i primenjuju se kada je mišić u stanju da izvede pokret u punom obimu uz savlađivanje zemljine teže.

Aktivne vežbe sa opterećenjem

se prvenstveno koriste u cilju povećanja mišićne snage i naknadne hipertrofije mišića. Da bi se postiglo povećanje mišićne snage, treba da se primeni pravilo masksimalnog opterećenja.

Prvi osnovni metod kineziterapije su vežbe istezanja i povećanja obima pokreta. Istezanje je proces koiji mora biti redovan, ritmičan i u kontinuitetu. Vežbe istezanja relaksiraju mišiće, sprečavaju stvaranje priraslica, smanjuju bolnost i povećavaju vaskularizaciju.

Drugi osnovni vid kineziterapije su vežbe snage. Tipovi mišićnih kontakcija za vežbe snage su:

  • izometrične,
  • izodinamične
  • i izokinetične vežbe.

Izometrične (tonične) vežbe

Predstavljaju kontrakcije mišića bez pokretanja zglobnih površina. Rade se zbog održavanja snage mišića ali ne mogu da dovedu do povećanja izdržljivosti. Proizvode napetost u mišiću pri čemu se dužina mišića ne menja već ostaje ista. Mišić se voljno kontrahuje pri čemu se poluge zgloba ne pomeraju. Kontrakcija traje 5-6 sekundi a pauza 10 sekundi. Ove vežbe se prvenstveno koriste kod imobilisanih mišića da bi se povećala vaskularizacija, i kod bolnih stanja nakon povreda kada aktivne vežbe povećavaju bol.

Izodinamične (izotonične) vežbe

Predstavljaju kontrakcije mišića sa pomeranjem zglobova. Izvide se tako što se mišići kontrahuju protiv spoljašnjeg otpora i izvode pokret sličnom tenzijom kroz puni obim pokreta. Izodinamične vežbe mogu biti koncentrične ako se mišić kontrakcijom skraćuje i ekscentrične ako se mišić kontrakcijom  izdužuje. To su vežbe koje najčešće radimo kod podizanja tegova, džakova sa peskom i pomoću mehaničkih traka.

Izokinetične vežbe

Izokinetične vežbe predstavljaju kontrakciju mišića protiv otpora gde se vrši maksimalan pokret. Izokinetične vežbe su dinamične i izvode se istom brzinom protiv otpora koji se menja tokom kontrakcije. Mogu se izvoditi samo na specijalnim aparatima konstruisanim da taj otpor pruže. Na tim aparatima se mogu testirati mišićna snaga i izdržljivost. Do povećanja snage i hipertrofije mišića dovodi kontrakcija mišića protiv velikog otpora ponovljena samo nekoliko puta. Do povećanja izdržljivosti mišića dovodi kontrakcije mišića protiv malog otpora koje se izvodi sa mnogo ponavljanja.

Zašto kineziterapija?

Pošto pacijenti sa reumatološkim oboljenjima kao i sa raznim vrstama povreda imaju sniženu mišićni snagu i atrofiju muskulature, potrebno je primenjivati kineziterapiju. Takođe neadekvatne vežbe mogu da povećaju zapaljenje zglobova pa kineziterapija mogla biti individualno dozirana za svakog pacijenta.

Postoji mogućnost vežbanja u bazenu koja obezbeđuju lakše pokrete tako da se preporučuje kod teže pokretnih pacijenata zbog smanjene gravitacije u vodi.

UPolikinici Galetić kombinujemo kineziterapiju sa mnogim drugim fizikalnim procedurama da bi postigli najbolje rezultate i u najkraćem roku izlečili naše pacijente što nam je primarni cilj. Takođe Poliklinika Galetić jedina tretman kineziterapije upotpunjuje se kompjuterskim jačanjem mišića sa najmodernijim aparatima za elektomiostimulaciju i na taj način  dovodi do kompletnog i bržeg izlečenja.

PRP terapija – Plazma bogata trombocitima

PRP terapija – Plazma bogata trombocitima

Plazma Bogata Trombocitima (Platelets Rich Plasma / PRP) je deo krvne plazme bogat trombocitima, koji u sebi sadrže faktore rasta i druge supstance koje aktivno ucestvuju u lecenju i obnavljanju oštecenog i-ili obolelog tkiva.

PRP terapija je odlično rešenje za ubrzanje procesa ozdravljenja povređenih tetiva i osteoartritisa na prirodan način bez podvrgavanja pacijenta većim zahvatima. Sam princip predstavlja jednu od poslednjih dostignuća u medicini i koristi prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Danas se terapija plazmom bogatom trombocitima često koristi za ubrzanje izlečenja tetiva i hrskavice.

Koristeći krv pacijenta, posebnim metodama izdvajaju se trombociti (krvne pločice) koje se potom ubrizgavaju na povređeno mesto. Kako bi se obezbedilo ubrizgavanje na tačno željeno mesto koristi se ultrazvuk koji omogućuje lakše i preciznije određivanje mesta za ubrizgavanje. Kada na primer dođe do neke posekotine, odbrambena reakcija tela je da privlači trombocite na mesto povrede i time ubrzava proces zarastanja.

Trombociti nakon ubrizgavanja oslobađaju supstance (Faktori rasta) koje potpomažu proces zarastanja i zaceljenja. Koncentracijom trombocita na jedno mesto povećavamo količinu supstanci koje utiču na rast i potpomažu proces zarastanja.Ljudsko telo ima neverovatnu moć isceljenja i upotrebom sopstvenih trombocita značajno potpomažemo i ubrzavamo proces izlečenja.

Gde se PRP Terapija primenjuje?

PRP Terapija se primenjuje kod stanja u kojima želimo da stimulisemo brži oporavak i lecenje tkiva. Kod povreda muskuloskeletnog sistema (povrede mišica, ligamenata, tetiva…), kod degenerativnih promena na zglobovima (kukovima, kolenima, skocnim zglobovima…), u lecenju hronicnih rana, estetskoj medicini itd.

Kako se PRP Terapija izvodi?

Pacijentu se iz vene uzima 10-40 ml pune krvi, koja se specijalnom metodom preradjuje da bi se izdvojila odredjena, potrebna kolicina trombocita (Platelets). Dobijeni produkt se injekcijom infiltrira na ranije definisano obolelo (povredjeno) mesto. Cela procedura traje 15-30 min.

Spada u veoma bezbedne intervencije. Jedine neugodnosti koje pacijent može da ima su tipicne za davanje bilo koje vrste injekcije (bol, krvarenje, crvenilo i otok na mestu uboda).

Sačuvati zaštitu i ne kvasiti mesto davanja injekcije 24sata.

Tehnologija

RegenLab S.A. je renomirani švajcarski R&D proizvođač bio-tehnolgije. Ova kompanije je poznata kao vodeći snabdevač patentirane tehnologije za proizvodnju Autologne plazme sa puno trombocita (A-PRP). Tehnologija se zasniva na preradi sopstvene krvi pacijenta, sa ciljem upotrebe trombocita, ćelija i proteina za indikacije u različitim medicinskim disciplinama kao što su sportska medicina, lečenje rana i estetika.

Neophodno je pomenuti da nije sva PRP istog kvaliteta, moguće su pojave crvenih i belih krvnih zrnaca, promenljiv broj trombocita, umogome zavisi od tehnologije kojom se trombociti izdvajaju iz krvi.

Izdvajanje trombocita se vrši putem centrifuge nakon koje se komponente krvi izdvaju prema gustini. Crvena krvna zrnca i bela krvna zrnca se izdvaju ispod gela za separaciju. Sa gornje strane gela izdvajaju se trombociti koji se potom vraćaju plazmu i PRP je spreman za upotrebu.

Upotreba RegenLab sistema za izvajanje PRP-a ima sledeće prednosti:

  • Brza i jednostavna za upotrebu – Potrebno je svega nekoliko koraka za izdvajanje 4 do 5 mililitara PRP-a
  • Sigurna – Koristi se krv pacijenta i time se izbegava rizik od zaraze HIV-om i ostalim infektivnim bolestima.
  • Mala količina krvi – Potrebna je mala količina krvi, svega 8 mililitara krvi
  • Optimalno izdvajanje trombocita – Do 80% trombocita se izdvaja
  • Optimalna separacija od crvenih i belih krvnih zrnaca – Do 99,7% ćelija krvnih zrnaca se odstrani

Kako tretirati bol posle PRP Terapije?

Protiv bolova koristiti SAMO propisani lek. Lokalni tretman zavisi od vrste indikacije tretiranog podrucja (sportska povreda, oboljenja, estetske procedure itd).

NIKAKO NE UPOTREBLJAVATI NESTEROIDNE ANTIINFLAMATORNE LEKOVE! (brufen, ibuprofen, naproksen, ketonal, voltaren, advil, aspirin, andol itd).

Kada se PRP Terapija NE SME primenjivati?

Za primenu PRP tretmana postoje apsolutne i relativne kontraindikacije. U apsolutne kontraindikacije, kada se tretman ne sme primeniti, spadaju:

  • Maligna oboljenja
  • Sistemska oboljenja krvi
  • Akutna infektivna stanja

U relativne kontraindikacije, kada se uz adekvatnu pripremu pacijenta tretman može sprovesti, spadaju:

  • Autoimuna oboljenja koštano-zglobnog sistema
  • Hronična oboljenja jetre i bubrega
  • Operativne intervencije u poslednjih 30 dana
  • Pacijenti na antikoagulantnoj terapiji
  • Primena kortikosteroida 4-6 nedelja pre intervencije
  • Primena NSAI lekova u poslednjih 7 dana

U POLIKLINICI GALETIĆ  KORISTIMO  TEHNOLOGIJU RENOMIRANOG ŠVAJCARSKOG PROIZVOĐAČA REGENLAB KOJA JE VODEĆI SNABDEVAČ TEHNOLOGIJE ZA PROIZVODNJU AUTOLOGNE PLAZME SA PUNO TROMBOCITA.

Ruptura – pucanje Ahilove tetive

Ruptura – pucanje Ahilove tetive

Šta je ruptura – pucanje Ahilove tetive?

Zadnja loža mišića potkolenice sastoji se iz dva velika mišića, Gastrocnemius I Soleus, oba mišića se preko Ahilove tetive pripajaju na petnu kost stopala.

Ahilova tetiva je tetiva koja se nalazi na zadnjoj strani potkolenice. Ona je najsnažnija tetiva u telu čoveka i dugačka je oko 15 cm. Mišići zadnje lože potkolenice preko ahilove tetive vrše funkciju pregibanja stopala omogućavajući razne položaje poput stajanja na prstima ili pokrete poput odraza pri trčanju.

Kontrakcijom mišića zadnje lože otkolenice, sila se prenosi preko ahilove tetive. Ukoliko je sila prevelika usled preteranog broja ponavljanja ili usled preterane kontrakcije, može doći parcijalnog ili potpunog pucanja Ahilove tetive, odnosno rupture. Povreda može biti minimalna, usled pucanja nekoliko vlakana, blagog bola I minimalnog uticaja na funkciju skočnog zgloba. Takođe povreda može biti daleko teže kod potpune rupture ili pucanja koja često zahteva hiruršku intervenciju kako bi se povreda u potpunosti sanirala.

Uzroci rupture Ahilove tetive

Pucanje Ahilove tetive se najčešće događa prilikom pokušaja naglog, eksplozivnog kretanja u napred iz stanja mirovanja, kao na primer u tenisu, skvošu, karateu… Povremeno se ruptura može dogoditi tokom dugotrajnog ponavljanja istog pokreta usled zamora, na primer dugotrajno trčanje poput maratona.

Znaci i simptomi rupture

Parcijalna ruptura

Pacijenti prilikom delimične rupture osete snažan oštar bol, koji se povećava kako vreme odmiče ukoliko nastave sa aktivnostima. Simptomi se pogoršavaju prilikom svakog kretanja koje opterećuje Ahilovu tetivu, kao što je hodanje, trčanje, penjanje ili silaženje niz stepenice… Takođe je prisutan otok i bolno mesto na dodir.

Uz odgovarajući tretman i pravovremeno lečenje, pacijenti sa manjom parcijalnom rupturom se obično oporave u roku od jedne do tri nedelje. Kod većih parcijalnih ruptura, zavisi od težine povrede, u pojedinim slučajevima se preporučuje i hirurška intervencije, praćena odgovrujućim metodama fizikalne rehabilitacije.

Potpuna ruptura

Prilikom potpune rupture pacijenti osete jak, oštar, parališući bol u predelu gde se ruptura dogodila. Bol je praćen nemogućnošću oslanjanja na nogu, takođe pacijenti često čuju karakterističan zvuk pucanja, odnosno kidanja, kao kad pukne konopac uz osećaj kao da su dobili udarac na mesto gde se ruptura desila.

Kod potpunih ruptura, najčešće se preporučuje hirurški zahvat kako bi se tetiva ponovo povezala. Nakon operacije potrebna je primena metoda fizkalne terapije kako bi se povreda sanirala i tetiva što pre vratila u funkciju.

Faktori koji utiču na pojavu rupture Ahilove tetive

Postoji nekoliko faktora koji utiču na pojavu rupture Ahilove tetive. Potrebno ih je pravilno sagledati, proceniti i eliminisati kako bi se smanjila šansa da do rupture dođe.

  • Loša gipkost mišića zadnje lože potkolenice
  • Nepravilan i preteran obim i intenzitet treninga
  • Loša biomehanika stopala
  • Loša obuća
  • Nepravilono i nedovoljno zagrevanje pre aktivnosti
  • Loša stabilnost
  • Nedostatak opšte i specifične kondicije kod sportista
  • Zamor
  • Prekomerna telesna težina

Oporavak

Fizikalna terapija je od ključnog značaja za brz oporavak nakon povrede. Metode fizikalne terapije koje se koriste tokom rehabilitacije i oporavka nakon povrede su:

Teniski lakat – bol u laktu

Teniski lakat – bol u laktu

Teniski lakat je bolno stanje koje se reflektuje sa spoljne strane lakta i predstavlja upalu ili mikrotraume tetiva koje skupa drže mišiće i kosti podlaktice.

Medicinski naziv za teniski lakat je Lateral Epicondylitis, odnosno lateralni epikondilitis. On nastaje kao posledica preterane upotrebe i istovetnih pokreta koje proizvode mišići podlaktice pri izvršenju određenih pokreta i aktivnosti.

Zbog učestalosti ove povrede kod tenisera, ovaj sindrom dobio je karakterističan naziv teniski lakat. Međutim, nije retkost da i drugi sportisti ili ljudi koji se bave drugačijim aktivnostima takođe imaju problema sa istovetnom tegobom.

Anatomija lakta

Da bismo što bolje razumeli sindrom teniskog lakta, neophodno je upoznati se sa osnovama ljudske anatomije.

Pre svega, važno je znati da je zglob koji nazivamo lakat sastavljen od tri kosti:

  • Humerus – Ramena kost ili nadlaktica.

i dve kosti koje zajedno obrazuju podlakticu:

  • Radius – Žbična kost ili žbica koja je smeštena lateralno (spolja).
  • Ulna – Lakatna kost smeštena medijalno (unutra).

Koštane izbočine koje se nalaze na samom dnu ramene kosti nazivaju se epikondili, a izbočina na spoljnoj strani lakta naziva se lateralni epikondil.

Zglob lakta formiraju i skupa održavaju mišići, ligamenti i tetive. Mišići podlaktice pružaju se od lateralnog epikondila sve do zglobova šake.

Lateralni epikondilitis, odnosno teniski lakat, zapravo predstavlja upalu tetive podlaktice koja povezuje mišiće zvane ekstenzore (opružače), koji se nalaze sa spoljne strane podlaktice. Oni su zaslužni za pokretljivost naših šaka i prstiju.

Mišić koji igra ključnu ulogu kod teniskog lakta naziva se kratki radijalni opružač šake, odnosno extensor carpi radialis brevis.

Bol u laktu – uzroci

Teniski lakat nastaje preteranim naprezanjem tetiva i mišića podlaktice uz pomoć kojih imamo mogućnost da ispružimo i podignemo ruku, ali i da pomeramo šaku i prste.

Ponovljanje istovetnih pokreta i naprezanje tkiva rezultuje višestrukim traumama tetiva koje povezuju mišiće podlaktice sa koštanim izbočinama na spoljnoj strani lakta.

Takođe, postoji mogućnost trauma tetiva i mišića podlaktice nakon samo jednog neopreznog preopterećenja, poput nošenja teškog tereta.

Uzroci teniskog lakta mogu biti:

  • Preterana upotreba i naprezanje.
  • Vršenje određenih aktivnosti.
  • Godine starosti.
  • Nepoznati uzroci.

Preterana upotreba i naprezanje

Kliničke studije pokazuju da teniski lakat najčešće nastaje traumom i istegnućem specifičnog mišića podlaktice.

Pomenuti mišić simpatičnog naziva – kratki radijalni opružač šake – pomaže u stabilizaciji i prilagođavanju zgloba kada je naš lakat ispružen. Ovaj pokret je karakterističan za udaranje loptice teniskim reketom.

Prilikom zamora kratkog radijalnog opružača šake mikrotraume se formiraju u tetivi na mestu spajanja sa gorepomenutom koštanom izbočinom pod nazivom lateralni epikondil.

Zbog ovih promena dolazi do upalnih procesa i bolnog stadijuma kod povređene osobe.

Takođe, u povećanom riziku od ozbiljnije povrede je i kratki radijalni opružač šake zbog pozicije na kojoj se ovaj mišić nalazi.

Kako dolazi do savijanja i ispravljanja lakta dolazi do pojačanog kontakta između mišića i koštanih izbočina. To dalje dovodi do postepenog trošenja, odnosno habanja mišića.

Određene aktivnosti

Nisu sportisti jedini koji dolaze u susret sa neugodnom povredom poznatom pod nazivom teniski lakat. Mnogi ljudi sa teniskim laktom nemaju veze sa sportom. Oni zahvaljujući svom opisu posla ili okolnostima nekih rekreativnih aktivnosti u kojima ponavljaju neugodne pokrete po mišiće podlaktice, šake ili ručnog zloba upadaju u rizik od ove specifične povrede.

Slikari, vodoinstalateri ili stolari samo su neka od zanimanja kod kojih teniski lakat nije nepoznat sindrom.

Takođe, medicinska praksa je pokazala da su auto-mehaničari, kuvari i mesari takođe podložniji teniskom laktu u odnosu na ostatak populacije. Stručnjaci su složni u mišljenju da ponavljanje određenih pokreta i podizanje tereta koje se obično zahteva kod ovakvih zanimanja povećava rizik od povrede.

Godine starosti

Studije pokazuju da od teniskog lakta najčešće oboljevaju osobe između 30 i 50 godina, iako ne postoji precizna starosna odrednica. Svi sa rizičnim faktorima podložni su ovoj vrsti povrede.

Teniseri i drugi sportisti koji svakodnevno koriste reket i tehnički nepravilno izvode udarce spadaju u vrlo rizičnu kategoriju.

Nepoznati uzroci

Teniski lakat može se pojaviti i bez bilo kakvog poznatog uzroka, neugodnog udarca ili istegnuća.

Ovakva se pojava naziva idiopatskom odnosno bolešću nepoznatog uzroka.

Rizične grupe i faktori rizika

Teniski lakat, kako i sam naziv sindroma implicira, najčešće je uzrokovan težinom teniskog reketa i silinom kojom se udara teniska loptica. Najrizičniji su udarci iz položaja koji se u svetu tenisa naziva bekhend.

Mišići sa spoljne strane podlaktice su ranjivi zbog preteranog naprezanja.

Udaranjem loptice iz bekhenda tetive koje čine zglob lakta mogu se oštetiti, naročito ukoliko se ovaj teniski udarac ne izvodi na apsolutno tehnički ispravan način.

Teniski lakat ima svoje faktore rizika kojima vrlo lako može biti uzrokovan. To su:

  • Nepravilan bekhend udarac.
  • Slabi i nerazvijeni mišići ramena i ručnog zgloba.
  • Korišćenje neadekvatne opreme, reketa koji su previše čvrsti ili prekratki.
  • Igranje drugih sportova u kojima se koriste reketi, poput skvoša.
  • Udaranje loptice van centra reketa ili loptice koja je previše teška (mokra loptica).

Mnogi ljudi imaju problem sa teniskim laktom iako možda nikada u životu nisu igrali tenis, pokazuje istraživanje eminentnog kalifornijskog Univerziteta UCSF. Problem, dakle, nastaje zbog ponavljanja nepravilnih pokreta.

Sa te strane, ovo su neki od drugih mogućih uzroka, aktivnosti, kao i profesionalnih zanimanja koja su podložna nastajanju teniskog lakta:

  • Krečenje i farbanje četkom ili valjkom.
  • Rukovanje motornom testerom.
  • Redovna upotreba ručnih alata.
  • Muzičari, na primer violinisti.
  • Mesari, odnosno kasapini.
  • IT stručnjaci, ljudi koji koristeći računar nebrojano mnogo puta ponavljaju istovetno kliktanje mišom.
  • Baštovani.

Teniski lakat simptomi

Simptomi teniskog lakta postepeno se razvijaju i obično započinju laganim bolom u spoljnjem delu lakta. Bol se dalje prenosi preko podlaktice, sve do ručnog zgloba i šake.

Ovaj bol ne mora izazvati nikakav naročit udarac ili jasna povreda, već bolno stanje može započeti bilo kada usled ponavljanja određenih neugodnih i neprirodnih pokreta rukom.

Uobičajeni simptomi teniskog lakta su:

  • Bol, ukočenost ili vrlo neugodan osećaj kao da Vam gori ili Vas peče spoljni deo lakta i podlaktice.
  • Izrazit osećaj slabosti u ruci i stisku šake.
  • Otečenost lakta.
  • Osetljivost na dodir.
  • Nemoć u nameri da se u potpunosti ispravi podlaktica.
  • Tokom noći bol može biti intenzivirana.
  • Moguća je povišena lokalna temperature.

Protokom vremena, bol se širi i postaje sve teže podnošljiva. Ovi početni simptomi mogu uticati na svakodnevne pokrete i aktivnosti koje ste do tada podrazumevali i nikada o njima niste zapravo razmišljali kao o bilo kakvoj prepreci.

Možete osetiti bol ili nemoć prilikom:

  • Uvrtanja ili savijanje ruke.
  • Podizanja i držanja čaše ili šolje sa omiljenim pićem.
  • Rukovanja sa drugom osobom.
  • Otvaranja ili otključavanja vrata.
  • Hvatanja bilo kog predmeta.
  • Otvaranja tegli.
  • Istezanja ruku.

Ipak se savetuje oprez i obavezan pregled kod fizijatra, jer teniski lakat može biti samo posledica nekog skrivenog oboljenja.

Teniski lakat Dijagnoza

Za pregled i uspostavljanje dijagnoze teniskog lakta prava adresa je licencirani fizijatar. Ovo stručno lice će Vas podvrgnuti kratkim testovima pokretljivosti i mišićne snage izazivajući i provocirajući osećaj bola.

Snimanje putem rendgena ili magnetne rezonance će izabrani lekar prepisati kako bi potvrdio dijagnozu i uvideo stepen potencijalnog oštećenja.

Ovo su uobičajene opcije prilikom uspostavljanja dijagnoze ovog simptoma nakon inicijalnog pregleda:

  • Ultrazvuk – neinvazivna opcija koja se može više puta ponoviti jer nema štetnog zračenja. Metoda korisna za otkrivanje traumatskih oštećenja, ruptura, kao i povećanih limfnih čvorova.
  • CT skener (kompjuterizovana tomografija) – preciznija i modernija tehnologija od običnog skenera. Omogućava serijske snimke lakta i podlaktice iz različitih uglova.
  • Rendgenski snimak – omogućava jasnu sliku strukture kostiju. U ovom slučaju se obično koristi i za isključivanje mogućnosti artritisa lakta.
  • Magnetna rezonanca – omogućava još detaljniji prikaz strukture lakta. Uspešno otkriva i patološke promene na tetivama, mišićima, kostima ili ligamentima lakta.
  • Elektromiografija (EMG) – se zasniva na beleženju električne aktivnosti u mišićima koja je izazvana spontano ili stimulacijom.

Teniski lakat lečenje

Dobra vest za sve one koji imaju problema sa teniskim laktom.

Ohrabruje podatak da između 80 i 95 odsto pacijenata sa ovom dijagnozom problem teniskog lakta rešava nehirurškim metodama.

Ipak, lečenje teniskog lakta je individualan proces kod svakog pojedinačnog pacijenta.

U zavisnosti od stanja postoje dve osnovne opcije tretiranja i lečenja teniskog lakta:

  • Neoperativne metode.
  • Operativne metode.

Neoperativne metode

Postoje različiti koraci koji se preduzimaju kada se osete prvi simptomi teniskog lakta.

Odmor

Prvi i osnovni korak je da bolnu ruku “stavite” na poštedu u narednom periodu. To praktično znači da ćete u narednih nekoliko nedelja izbegavati aktivnosti koje provociraju bol, poput sporta ili podizanja bilo kakvog tereta.

Lekovi

Lekovi protiv bolova ili nesteroidni antiinflamatorni lekovi poput paracetamola, odnosno ibuprofena ili naproksena.

Fizikalna terapija

Specifične vežbe koje ćete raditi na fizikalnoj terapiji pomažu da ojačate mišiće podlaktice.

Steznik

Može biti korisno rešenje u zaštiti bolnog područja i olakšavanju osećaja bola kod teniskog lakta.

Injekcije steroida

Steroidi, odnosno kortikosteroidi poput kortizona mogu biti vrlo korisni kod upalnih procesa.

Doktori se često odlučuju da injekcijom ubrizgaju kortikosteroid direktno na bolno mesto, u ovom slučaju lakta, kako bi pacijentu olakšali bolne simptome.

Plazma bogata trombocitima PRP

PRP tretman je prirodni metod obnavljanja i lečenja oštećenog tkiva. Ovaj metod uključuje uzorak krvi iz koje se posebnim aparatima i centrifugom izdvajaju trombociti.

Trombociti su poznati po visokoj koncetraciji faktora rasta koji se putem injekcije ubrizgavaju u oštećeni ili oboleli deo tela.

Ekstrakorporalna terapija udarnim talasima ESWT

Ovom metodom se laktu šalju zvučni talasi koji izazivaju mikrotraume, a koje zatim iniciraju početak prirodnog procesa izlečenja tela.

Ova vrsta terapije i dalje, prema mišljenju jedne grupe lekara, spada u eksperimentalne metode, ali sve su glasnija stanovišta o njenoj efektivnosti.

Provera adekvatnosti opreme

Možda nema mnogo veze za metodom lečenja, ali umnogome može preventivno uticati da se simptomi više ne ponove.

Ukoliko se bavite sportom poput tenisa, u kom se koriste reketi, doktori će Vam sigurno napomenuti da za sebe izaberete potpuno adekvatnu opremu.

Tvrđi i reketi sa labavijim žicama mogu umanjiti opterećenje podlaktice. Ukoliko koristite reket sa velikom “glavom”, promena na manju verziju može takođe dati pozitivan efekat u ponovnom javljanju simptoma.

Hirurški zahvat

Nakon 6 do 12 meseci neoperativnih metoda, vrlo je moguće da će Vaš izabrani lekar preporučiti hiruršku intervenciju.

Najveći broj operativnih zahvata koji se koriste za rešavanje problema teniskog lakta uključuje uklanjanje oštećenog i obolelog i pripajanja zdravog mišića uz kost.

Pristup i metod koji hirurg odabere u rešavanju problema zavisi od brojnih faktora. Pre svega, vrsta intervencije zavisi od obima i težine povrede i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta.

Preporuka je da se sa doktorom otvoreno razmotre sve moguće opcije kao i eventualne posledice koje mogu uslediti tokom ili nakon operacije.

Otvorena operacija lakta

Uobičajen metod koji se koristi u rešavanju problema teniskog lakta je takozvana otvorena operacija. To je vrsta tradicionalnog hirurškog zahvata koji podrazumeva operativni zahvat i rez direktno preko lakta.

Ova vrsta intervencije najčešće se radi u ambulantnim uslovima i vrlo retko zahteva duži ostanak na bolničkom lečenju.

Artroskopska operacija lakta

Teniski lakat se može operativno rešavati i korišćenjem minijaturnih instrumenata uz minimalan rez.

Kao i u slučaju otvorene operacije, ova metoda takođe ne uključuje duži ostanak u zdravstvenoj ustanovi i otpust je obično istog dana nakon operacije.

Operativni rizici

Kao i kod svih operacija, pa i onih minimalnih, postoje određeni rizici po zdravlje pacijenta. Tako je i u slučaju operacije teniskog lakta.

Ovo su neki od rizika koji postoje i na koje treba obratiti posebnu pažnju:

  • Oštećenje nerava i krvnih sudova.
  • Mogućnost dugog oporavka i rehabilitacije.
  • Gubitak snage.
  • Gubitak fleksibilnosti.
  • Moguća potreba za ponovnom operacijom.

Rehabilitacija

Nakon operacije, ruka se imobiliše privremenim šinama, a već nedelju do dve nakon operacije, šine i konci se uklanjaju.

Nakon njihovog uklanjanja polako započinje proces laganog istezanja i vežbi kako bi se čim pre povratila fleksibilnost ruke.

Otprilike dva meseca nakon operacije, započinje se sa laganim vežbama za povratak snage u operisanoj ruci. Sportisti se obično vraćaju u pun trenažni proces u periodu između 4. i 6. meseca nakon hirurškog zahvata.

Takođe, uspešnost operacija teniskog lakta je prilično visoka i iznosi između 80 i 90 procenata.

Teniski lakat prevencija

Što se prevencije tiče, postoje određene predostrožnosti i koraci koje bi trebalo imati u vidu ukoliko se želi izbeći neugodna povreda prouzrokovana teniskim laktom.

  • Nikako ne idite iznad granice bola, jer je bol upravo način na koji naše telo komunicira sa nama. Ignorisanje bola i nastavak bolne aktivnosti može dovesti do ozbiljnijeg oštećenja tetiva, mišića i ligamenata, kao i njihovog potencijalnog pucanja.
  • Obavezno proverite da li Vam oprema koju koristite u potpunosti odgovara. Kao primer u ovom slučaju obično se savetuje zatezanje ili popuštanja žica reketa kako bi se smanjilo opterećenje na podlakticu.
  • Dižite umerenu težinu, vežbajte i sa tegovima, kako biste ojačali ramena, podlakticu i mišiće oko ručnog zgloba.
  • Koristite steznike i tokom vežbanja sa tegovima kako bi zglobovi ostali u pravilnom položaju pri fizičkom naporu.
  • Istežite zglobove, ruke i ramena pre početka bilo kakve fizičke aktivnosti.
  • Nosite steznik za lakat kako biste sprečili pogoršanje postojećih simptoma.
  • Pravite pauze tokom aktivnosti, naročito onih koje forsiraju ruke i zahtevaju istovetne poteze.
  • Vodite računa o načinu na koji podižete neki teret, naročito ukoliko to činite direktno sa poda. Takođe, nikako to ne činite ispruženih ruku.

Zaključak

Teniski lakat je neugodno i bolno stanje koje se pre svega reflektuje sa spoljne strane lakta. Često je javlja i bol duž podlaktice, ručnog zgloba i šake.

Do ovog stanja najčešće dolazi u situacijama kada se istovetni štetni i nepravilni pokreti uporno ponavljaju, jer dolazi do mikrotrauma i upala tetiva koje su zadužene da skupa drže mišiće i kosti.

Simptomi mogu biti različiti, a od njih zavisi i način na koji će se teniski lakat tretirati.

Od upornog i pulsirajućeg bola koji se prostire kroz ruku sve do šake i prstiju, preko osećaja kako Vam ruka prosto gori, do slabosti i nemoći prilikom obavljanja najosnovnijih svakodnevnih radnji poput rukovanja, hvatanja laganih predmeta ili stiska pesnice.

U ogromnoj većini slučajeva teniski lakat se rešava neoperativnim metodama. Ipak, ukoliko nakon 6 meseci tretmana nema pomaka, onda je sasvim moguće da će izabrani fizijatar, ortoped ili fizioterapeut preporučiti hiruršku intervenciju.

Ne dozvolite da Vas teniski lakat ometa na poslovnom i privatnom planu. Naša i Vaša poliklinika Dr Galetić je više od 30 godina u službi svojih pacijenata.

Naši vrhunski stručnjaci koriste najmodernije tehnologije i najnaprednije metode u rešavanju svih Vaših zdravstvenih problema.

Teniski lakat je rešiv problem, ako rešavanje prepustite vrhunskim profesionalcima.

Proverite zbog čega smo u samom vrhu na tržištu privatnih klinika u Srbiji.

Tendonitis patele – skakačko koleno

Tendonitis patele – skakačko koleno

Tendonitis patele – skakačko koleno je stanje koje nastaje usled prenaprezanja i i karakterišu ga patološke promene na pripoju tetive butnog mišića i zgloba kolena.

Stanje se javlja najčešće kod sportista koji se bave disciplinama u kojima su česti skokovi poput odbojke, košarke, skok u vis, zatim discipline sa dugotrajnim trčanjem, fudbalu zatim biciklizmu, tenisu. Skakačko koleno je jedna od najčešćih povreda, prema istraživanju češća od povrede meniskusa ili povrede ukrštenih ligamenata kolena.

Simptomi

Simptomi karakteristični za pojavu skakačkog kolena su bol u gornjem ili donjem delu čašice kolena a često se javlja i bol na pripoju patelarnog ligamenta ispod kolena. Bol može biti različitog intenziteta i obično se postepeno pojačava. U početku se bol javlja obično nakon treninga i posle perioda odmora nestaje. Kasnije pojava bola je učestala i prelazi u stalan bol koji je prisutan i tokom rada i odmora, javlja se takođe i posle dužeg sedenja sa savijenim kolenima na primer u toku vožnje.

Uzroci nastanka povrede

Pojava tendonitis patele je usko povezana sa brojem treninga, što je veći broj treninga šanse za veće oštećenje tetive i rizik pojave skakačkog kolena se povećava. Osim obima treninga jedan od uzroka pojave ove povrede je i neodgovarajuća podloga na kojoj se trenira. Tvrda podloga može doprineti pojavi i razvoju stanja.

Takođe osobine sportiste i njegove sposobnosti mogu uticati na pojavu i razvoj povrede. Nedostatak gipkosti mišića opružača potkolenice – kvadricepsa, neodgovarajući odnos snage između mišića pregibača i opružača i loš položaj ekstremiteta (krive noge, „X“ i „O“ noge), prekomerna težina vežbača i slično.

Tendonitis patele se češće javlja kod aktivnih sportista u odnosu na rekreativce, uz veću učestalost pojave kod muškaraca nego kod žena.

Terapija

Fizikalna terapija ubrzava i omogućava lakši oporavak. Primenjuju se sledeće metode fizikalne terapije:

Prognoza za oporavak

Kod lakših slučajeva vreme potrebno z oporavak i povratak aktivnostima je šest nedelja uz odgovarajuću terapiju. Kod težih slučajeva može doći do prekida aktivnosti i terapije u trajanju i do četiri meseca, nakon čega se postepeno počinje sa aktivnostima.

Call Now Button