Aug 30, 2020 | Povrede ruke, Uncategorized
ŠTA JE TENISKI LAKAT?
Teniski lakat je bolno stanje u području lakta koje nastaje zbog oštećenja tetiva mišića koji ispružaju šaku i prste.
Ti mišići su smešteni na spoljašnjoj strani podlaktice i spojeni su tetivom na donji spoljni deo nadlakatne kosti koji se zove lateralni epikondil.
Na tom hvatištu tetiva nastaju degenerativne i upalne promene koje uzrokuju teniski lakat (lateralni epikondilitis).
Teniski lakat je bolno stanje lakta, pripada grupi sindroma preopterećenja (overuse syndrome), obično je uslovljen dugotrajnim preopterećenjem mišića, tetiva i njihovih pripoja u predelu lakta i podlaktice.
Spoljašnja -lateralna strana lakta je najčešće mesto bola kod sportista- tenisera,a takođe i u mnogim profesijama.
Oboljenje nazvano Epicondilytis lateralis ili teniski lakat je posledica efekata mikrotrauma tj preoperećenosti mekih tkiva oko spoljašnjeg epikondila.
Na pripoju tetiva za kost dugotrajni napori izazivaju:
- mikrorupture,
- zapaljenje
- i degeneraciju tkiva.
Teniseri se često povređuju a uzroci mogu biti:
- loš način igre,
- anatomski faktori
- ili igračka oprema.
Kada je u pitanju način igre glavni uzrok je pogrešno izvođenje udarca bekend (backhand). Anatomski uzrok teniskog lakta je nedovoljna snaga stiska reketa.
Do prenaprezanja lakta može doći i ako se igra sa reketom koji ima široku ili usku dršku, koji je preterano težak ili lak.
Žice reketa treba da budu optimalno zategnute (španovane).
KOJI SU UZROCI?
Uzroci takvih oštećenja tetive najčešće su hronični nadražaji zbog učestalih i ponovljenih pokreta ruke vezanih uz određena zanimanja ili sport.
Uzrok takođe može biti i jednokratna trauma, npr kod nošenja vrlo teškog tereta.
Tako se teniski lakat najčešće viđa kao profesionalna bolest kod:
- vodoinstalatera,
- farbara,
- stolara,
- baštovana,
- osoba koje rade na kompjuteru,
- daktilografa,
- nekih muzičara, npr violinista,
- dakle kod osoba sa učestalom upotrebom mišića podlaktice.
Takođe se susreće kod tenisera i smatra se da oko 30% tenisera u određeno vreme svoje karijere razvije teniski lakat.
Zahvata podjednako muškarce i žene i u 75% slučajeva se javlja na dominantnoj ruci (desna kod dešnjaka).
Simptomi teniskog lakta
- Bol na spoljnoj strani podlaktice ispod zgloba lakta, koja se ponekad širi niz ruku do šake.
Bol je uzrokovana:
- savijanjem,
- podizanjem ruke
- ili zahvatanjem
- i držanjem laganih predmeta čak kao što je šoljica kafe.
Simptomi su:
- bol na vrhu ili ispod lateralnog epikondila,
- spontano ili na palpaciju,
- naročito pri pokretu opružanja šake protiv otpora i sa ispruženim laktom.
- Početak je obično postepen.
- lokalna temperatura može biti povišena.
- bol obično započinje postepeno i kasnije postaje sve jača.
Zavisno o težini oštećenja:
- bol može biti blaga i javiti se neko vreme nakon aktivnosti;
- može trajati za vreme aktivnosti i pojačavati se;
- ili može biti konstantna i jaka tako da onemogućava aktivnost.
– Osetljivost na dodir u području lakta.
– Podlakticu je ponekad teško u potpunosti ispraviti.
– Teniski lakat retko uzrokuje oticanje zgloba, zato u tom slučaju treba posumnjati na neko drugo stanje kao što su artritis ili giht.
Teniski lakat treba razlikovati od tzv. Golf lakta ili medijalnog epikondilitis, u kojem dolazi do oštećenja tetiva mišića koji se nalaze na unutrašnjoj strani podlaktice i koji su zaduženi za savijanje šake i prstiju.
Hvatište njihove tetive se nalazi na unutrašnjoj strani nadlakatne kosti (medijalni epikondil). To stanje je znatno ređe, a za razliku od teniskog lakta bolovi se javljaju na unutrašnjoj strani lakta.
Preventiva nastanka epikondilitisa
- pravilno doziranje opterećenja, kao i dovoljno odmora izmedju dva treninga.
- jačanje mišića podlaktice i nadlaktice, kao i njihova fleksibilnost.
- pozicioniranje šake pri izvodjenju pokreta u liniji sa podlakticom.
- jačanje mišića ramenog pojasa
- biomehanička korekcija tehnike u sportu
U prevenciji lateralnog epikondilitisa osnovno je održavanje neutralne pozicije šake tokom izvodjenja pokreta rukom, čime se smanjuje opterećenje na ekstenzorima šake i prstiju.
Održavanje neutralne pozicije podrazumeva položaj šake u liniji sa podlakticom, čime se umanjuju koncentrične i ekscentrišne kontrakcije miišića podlaktice.
Lečenje teniskog lakta
U najvećem broju slučajeva fizikalnom terapijom.
Cilj lečenja je da uklonimo bolnost i zapaljenje, smanjimo preopterećenje lakta i povećamo:
- elastičnost,
- snagu
- i izdržljivost.
Primenjujemo metode fizikalne terapije:
Najsavremenija metoda lečenja teniskog lakta u svetu, koju takođe primenjujemo i mi u Poliklinici Galetić je Shock Wave -terapija radijalnim udarnim talasima. Ova terapija daje fenomenalne rezultate i apsolutno je prvi izbor u lečenju ovog oboljenja.
Kao pomoć u potpunom izlečenju ovog neugodnog i neprijatnog oboljenja je set vežbi sa posebno dizajniranim loticama za jačanje muskulature lakta i šake kao i ortortska sredstva- trake koje se nose oko lakta i podlaktice i smanjuju opterećenje mišića i iritaciju tkiva na pripoju mišića za kost.
Uz pomoć ove najmodernije i najdelotvornije terapije teniskog lakta, dolazi do potpunog izlečenja i povratka pacijenata svojim svakodnevnim aktivnostima u radu i sportu bez ikakvih ograničenja.
Aug 30, 2020 | Povrede ruke, Uncategorized
PERIARTRITIS RAMENA – Povreda Rotatornog omotača ramena
Rame je izuzetno složen zglob sa najvećim obimom pokreta od svih zglobova u našem telu.
Rotatorni omotač čini ovojnica tri mišića:
- m.supraspinatus,
- m.infraspinatus
- i m.teres minor.
Sva tri mišića imaju imaju značajnu ulogu u funkciji i patologiji ramenog zgloba.
Oni izvode pokrete:
- abdukcije (odvođenje)
- i spoljašnje rotacije, stabilizuju i održavaju pritisak u zglobu.
Primarni uzroci nastajanja ramenog periartritisa su:
- povrede,
- oboljenja
- i deformacije okolnih koštano-zglobnih struktura.
Dok je sekundarni uzrok ovog oboljenja pre svega nestabilnost zgloba.
KOJA 3 STADIJUMA POSTOJE?
Postoje 3 stadijuma ovog oboljenja.
Klinički znaci su:
- bolovi u ramenu ,
- prvo pri pokretima,
- a nakon toga i spontani bolovi koji noću bude pacijenta.
PRVA FAZA:
- Palpacijom se takođe može izazvati bolnost.
- Mišićna snaga je smanjena, a pacijent oseća nelagodnost i štiti rame.
DRUGA FAZA
- U drugoj fazi su simptomi još intezivniji, smanjuje se obim pokreta u zglobu ramena i snaga mišića.
TREĆA FAZA
- U poslednjoj hroničnoj fazi dolazi do hipotrofije zadnje strane ramena, a pokreti su bolni, slabi i ograničeni.
KIDANJE – RUPTURA TETIVE
Kidanje – ruptura tetive predstavlja drugi stadijum sindroma rotatornog omotača i najčešće se dešava pri direktnoj povredi i snažnom pokretu abdukcije i rotacije tetive.
Ruptura tj napuknuće tetive rotatornog omotača može biti:
- uzdužna
- ili poprečna,
- delimična ili potpuna.
Pri povredi pacijent oseti bol kao da je nešto puklo u ramenu.
Rame postaje slabo i pacijent ne može da izvede aktivne pokrete u ramenom zglobu, dok pasivni pokreti nisu ograničeni.
TENDINITIS RAMENA
Tendinitis je upala tetive.
U tendinitisu ramena, upaljene su tetive mišića rotatorne manžete i/ili tetiva duge glave bicepsa, uglavnom zato što su uklještene od strane okolnih struktura.
Povreda može varirati od blage upale do zahvaćenosti cele rotatorne manžetne.
Čest je problem kod:
- plivača,
- veslača,
- odbojkaša,
- bacača,
- dizača tegova.
Simptomi su:
- bol u prednjem delu ramena,
- bolna kontrakcija bicepsa protiv otpora,
- osetljivost tetive na pritisak.
LEČENJE
Najčešće je neoperativno i to kod prvog i drugog stepena, dok se treći stepen operiše.
Fizikalno lečenje pruža najbolje rezultate.
Koriste se sve fizikalne procedure:
Najbolji rezultati lečanja povreda ramena se dobijaju terapijom novijeg datuma – Shock Wave terapijom radijlanim udarnim talsima.
POLIKLINIKA GALETIĆ JE ZVANIČNO JEDINI REFERENTNI MEDICINSKI CENTAR U REGIONU ZA LEČENJE I OBUKU SHOCKWAVE TERAPIJOM RADIJALNIM UDARNIM TALASOM.
Shockwave – terapija radijalnim udarnim talasima je moderan i visoko efektivan metod lečenja povreda i bolova.
Shockwave termin se odnosi na pulsiranje mehaničkog pritiska koji se širi kao talas u sredini; oni su čujni visoko energetsko zvučni talasi.
Shockmaster je izvanredan za pacijente sa hroničnim bolom i on je apsolutno brilijantna inovacija.
Ubrzava proces ozdravljenja aktivacijom snage isceljenja organizma pacijenta. Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.
Oštećeno tkivo se postepeno regeneriše i zaceljuje.
Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.
Koristimo jedini Scanlab aparat na principu kratko talasne dijatrmije koja daje fenomenalne rezultate u lecenju svih bolnih stanja.
Scanlab Bodywave je Norveški pronalazak u kome je primenjena nova tehnologija – prvi put primena dugotalasne dijatermije u lokalnoj terapiji za lečenje:
- povreda i oboljenja mišića,
- ligamentnog aparata
- mišićnih ovojnica
- bolova u peti
Njegovi klinički dokazani efekti i vrhunska tehnologija omogućavaju:
- brzu,
- efikasnu
- i svrsishodnu pomoć obolelima i povređenima.
Scanlab proizvodi optimalnu toplotu koja prodire duboko u tkiva, pa samim tim smanjuje bol i poboljšava njihovu elastičnost.
Takođe koristimo najmoderniju terapiju za jačanje i hipertrofiju mišića – elektromiostimulaciju tj kompjutersko jačanje atrofičnih i slabih mišića.
Sastoji se od nekoliko vrsta kompjutera u zavisnosti koja mišićna grupa treba da se ojača do čak 70-90%.
Švajcarski medicinski pronalazak za vaše najbolje rezultate.
Osim fizikalne terapije mogu se koristiti i infiltracije lokalnih anestetika i kortikosteroida u povređeni mišić ali to zahteva poseban oprez i ne sme se koristiti više od 3 puta da ne bi došlo do slabljenja i kidanja mišića.
Kada rame postane bezbolno rade se aktivne vežbe istezanja, kineziterapija a zatim i vežbanje sa otporom.
KOJI JE CILJ LEČENJA?
Cilj lečenja je da postigemo pun (normalan) obim pokreta, ojačamo mišićnu snagu i koordinaciju ramena i celog gornjeg ekstremiteta.
Sportisti se vraćaju treningu i takmičenju kada je obim pokreta, mišićna snaga i koordinacija na nivou zdravog ramena, eventualno zaostaje za najviše 10 %.
Naš patent je “terapeutski trening” koji je pokazao velike vrednosti i kod vrhunskih profesionalaca te smo po tome poznati jer ovaj procenat izlečenja sportskih povreda niko ne sprovodi.
U malom broju slucajeva ukoliko fizikalno lečenje nije dalo očekivane rezultate primenju je se hirurško lečenje- dekompresija proširenjem subakromijalnog prostora.
Aug 30, 2020 | Povrede ruke, Uncategorized
Šta je smrznuto rame?
To je oboljenje tj komplikacija, koja može nastati posle mnogih povreda i oboljenja ramena, i retko nastaje bez traume.
Smrzunto rame je još uvek nedovoljno razjašnjeno i dovodi u iskušenje lekara svojom otpornošću na terapiju.
Pored skoro svih povreda ramena smrznuto rame ili adhezivni kapsulitis mogu da komplikuju i hirurške intervencije u ramenoj regiji a može da se pojavi i kao komplikacija šećene bolesti, hemiplegije, oboljenja štitaste žlezde itd.
Zapaženo je i da se javlja češće kod psiholabilnih osoba, sklonih depresiji i osoba koje su izložene povećanom stresu, kao i kod osoba koje imaju malu toleranciju na bol.
Simptomi i faze?
Postoje 4 faze oboljenja ako je nastalo nakon neke povrede i 3 faze ako je nepoznatog uzroka:
- Prva faza: U početku počinje sa umerenim i difuznim bolovima spontano pri pokretima ramena i sa malim ograničenjem pokreta.
- Druga faza:Zatim dolazi do sve jače bolnosti i pogoršanjem noću a rame postaje sve manje pokretno i dolazi do njegovog “ukočenja”.
- Treća faza: Evidetno se smanjuje obim pokreta naročito abdukcije (odvošenje) i rotacije.
- Poslednja faza: Pacijent ne može da podiogne ruku i teško izvodi svakodnevne aktivnosti.
Ovaj proces češće nastaje kod osoba starijih od 50 godina. Uklanjanje bola i ukočenosti zgloba ramena se može postići primenom odgovarajućeg fizikalnog lečenja.
Lečenje
Fizikalna medicina predstavlja medicinsku disciplinu koja izučava biološko delovanje različitih oblika fizičke energije na čovečiji organizam, kao i primenu fizikalnih agenasa radi profilakse, dijagnostike, terapije i medicinske rehabilitacije.
Osnovno pravilo je da se ne nanese bol pacijentu. Stoga tretman mora biti optimalno isplaniran i doziran.
U prvoj bolnoj fazi terapija treba da počne što ranije. Uz medikamentnu terapiju analgeticima treba primeniti metode fizikalne terapije kao što su:
- Krioterapija – Pored delotvorne kriomasaže povredjene regije, mi jedini vršimo još efektniju i delotvorniju krioterapiju sa posebnim medicinskim aparatom kome precizno zadamo na koliko stepeni hoćemo da ohladimo bolno tkivo i koji nam u svakom trenutku meri hladnoću tkiva tako da postižemo najefikasniji terapeutski efekat i dejstvo. Više o krioterapiji…
- Elektroterapija – Elektroterapija na bol deluje analgetički što znači da veoma dobro smanjuje bolnost, draženjem receptora u koži i oslobadjanjem endogenih opoida kao i poboljšanjem cirkulacije krvi i limfe. Više o elektroterapiji…
- Laseroterapija, – Laseroterapija predstavlja primenu lasera kao izvora koherentne monohromatske svetlosti, veoma usmerenog snopa. Laser predstavlja stimulisano zračenje gde su svi emitovani fotoni jednaki, imaju istu talasnu dužinu, isti smer kretanja, pa je dobijena svetlost monohromatska, koherentna i usmerena. Više o laseroterapiji…
- Ultrazvučna terapija, – prednost ultrazvuka u odnosu na ostale vrste fizikalne terapije je u tome što prodire dublje u tkiva i najviše se absorbuje u ligamentima i tetivama (strukture sa visokim sadržajem kolagena). Više o ultrazvučnoj terapiji
- Kineziterapija – Kineziterapija predstavlja primenu pokreta u lečenju bolesnika. Kineziterapija se primenjuje zato što je ona osnova funkcionalnog lečenja i osposobljavanja pacijenata nakon povreda i bolnih stanja. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji. Više o kineziterapiji…
Može se i koristiti i lokalna infiltracija rastvorima anestetika, kortikosteroida a u novije vreme i glukozamin – sulfata i hijarunske kiseline.
Sa kineziterapijom treba početi što pre, da se održi i poveća obim pokreta. Izvode se blage potpomognute i pendularne vežbe. Neohodno je i da pacijent radi kasnije aktivne vežbe i vežbe snage kako bi što pre uspostavio oporavak.
S obzirom da pacijenti u tom bolnom stadijumu oboljenja otežano mogu da izvode vežbe tj kineziterapiju, slabost mišića tretiramo elektromiostimulacijom tj. kompjuterskim jačanjem mišića.
Po čemu je Poliklinika Galetić prepoznatljiva jer imamo najmodernije elektrostimulatore i ogromno iskustvo u korišćenju ovih aparata koji su se odlično pokazali u oporavku i jačanju muskulature pacijenta posebno sa ovakvim uspornim oboljenjem koje dovodi do veliki mišićne atrofije regije ramenog zgloba.
Hidrokineziterapija i hidromasaža jako povoljno deluju na relaksciju i opuštanje mišića kao i povećanje obima pokreta u ramenom zglobu.
Aug 30, 2020 | Saveti Lekara, Uncategorized
Najpodložniji meteoropatiji su svakako hronični bolesnici, ali ipak svako na promene reaguje u većoj ili manjoj meri. Najčešći simptomi mogu biti psihičke i fizičke prirode.
- U psihičke simptome spadaju:
- umor,
- nagle promene raspoloženja,
- nedostatak koncentracije,
- bezvoljnost,
- razdražljivost i nesanica.
- U fizičke
- glavobolja,
- migrena,
- mučnina,
- vrtoglavica,
- reumatske tegobe
- i bolovi u mišićima.
Vremenske promene, variranje temperature i promena vazdušnog pritiska mogu da utiču na promenu raspoloženja kod ljudi.
Međutim, promena vremena ne utiče samo na promenu raspoloženja, već i na osećaj bolova u zglobovima i mišićima.
Ove tegobe nastaju uglavnom usled čestih i naglih promena vremena.
Visok vazdušni pritisak prouzrokuje povećanu vlažnost i niže temperature, koje su najveći krivac za pogoršanje postojećih reumatskih oboljenja.
Bolove imaju i osobe koje su imale hirurške zahvate na zglobovima (operacije kukova, kolena), zatim oni koji su nekada imali prelom kostiju bilo kakve vrste.
Najgori period za ove ranjive osobe je prolećni, jer su vremenske varijacije najčešće i nagle.
Ni jesen nije izuzetak, tako da dobar deo godine ovim osobama predstavlja otežavajuću okolnost.
Istraživanja objašnjavaju da osećaj bolova u zglobovima uzrokuje vazduh u izolovanim šupljinama kostiju, koji se širi i pritiskuje nerve koji prožimaju kosti. Neki naučnici tvrde, da uzrok mogu biti i elektromagnetni impulsi, tako što je prirodni elektromagnetizam dovoljno jak da izazove vremenske promene i direktno utiče i na naše stanje.
Kako se izboriti sa tim, a ne dozvoliti da nam to bude izgovor za neaktivnost i nervozu?
Savet je da treba da se maksimalno adaptiramo na vremenske promene i provodimo duže vreme napolju po svim vremenskim prilikama i neprilikama.
Šetnja, ili bilo kakva fizička aktivnost je prekopotrebna i deluje stimulativno, što na mišiće i nerve, što na naše opšte i dobro zdravlje.
Stimulacija u vidu sauna i tuširanja naizmenično toplo-hladnom vodom je takođe preporučljiva, sem osobama koje su osetljivijeg srca.
Ako su bolovi neizdržljivi, ne uzimajte analgetike ili druge lekove protiv bolova na svoju ruku, već idite kod lekara i posavetujte se sa njim oko terapije.
Poznato je da hladnoća pojačava bolove u zglobovima kod bolesnika sa degenerativnim reumatizmom, a visoka vlažnost vazduha i nizak atmosferski pritisak tegobe kod bolesnika sa zapaljenskim reumatskim bolestima
KAKO PREPOZNATI REUMATSKE BOLOVE?
Osobe sa degenerativnim reumatizmom (artroze) najčešće se žale na bolove u velikim nosećim zglobovima, kao što su:
- kolena,
- kukovi,
- skočni zglobovi,
- ali i na bolove u vratnom i slabinskom delu kičme.
Za ove bolove kaže se da imaju mehanički karakter, tj. da se pre svega javljaju pri kretanju (kolena i kukovi) ili savijanju (kičmeni stub).
Bolesnici sa zapaljenskim reumatskim bolestima (artritis) imaju najizraženije bolove ujutro, pre nego što ustanu, a tokom dana kada se zglobovi aktiviraju, bolovi polako prolaze.
Bolesnici sa vanzglobnim reumatizmom, koji po pravilu zahvata ramena i laktove (najčešće se radi o upalama tetiva), žale se na bolove samo pri pokretima zgloba u odredjenom pravcu (na primer samo pri podizanju ruke u ramenu).
KAKO MI POMAŽEMO NAŠIM PACIJENTIMA?
Poznati smo po brzini izlečenja i oporavka kod najtežih povreda i preloma kao i u visokom procentu osposobljavanja za bavljenje u najtežim sportovima.
Rehabilitacija povredjenih pacijenata i sportista je vrlo komplikovana metoda i zahteva veliko iskustvo i kvalitet rada.
Uspeh i brzina rehabilitacije naših pacijenata se ogleda u kompleksnom i detaljnom načinu lečenja:
- Najpre uzimamo detaljnu anamnezu
- Vršimo klinički pregled pacijenta
- Zatim radimo (u najvećem broju slučajeva) ultrazvučno snimanje zgobova, mišića ili ligamenata i postavljamo konkretnu i preciznu dijagnozu.
- Nakon toga i bez čekanja uključujemo pacijenta u najdelotvorniju fizikalnu terapiju individualno prilagođenu njegovim trenutnim fizičkim stanjem.
Rehabilitacija može biti dug i bolan proces samo ako se ne postavi dobra dijagnoza i ne pristupi se svakom pacijentu individualno.
Izuzetno je važno da ako Vas boli bilo koji:
- zglob,
- mišić,
- ligament
- ili tetiva što pre javite i ne čekate da bolest uzme maha kako bi u što ranijoj fazi sanirali problem.
Našim terapijama i specijalnim tretmanima možemo da Vam omogućimo da se već kroz nekoliko dana vratite vašim svakidašnjim aktivnostima i zaboravite na bol.
Aug 30, 2020 | Saveti Lekara, Uncategorized
Koža nije samo omotač tela. Ona sa svojim funkcijama ima važnu ulogu u ljudskom organizmu. Ona je najveći organ čoveka. Zato je važno negovati kožu po principima savremena medicine, lečiti oboljenja kože i sluzokože u ranim fazama i sprečiti komplikacije i trajne posledice. Nemojte dozvoliti da zapustite svoju kožu i bolesti kože!
Našem telu neophodni su sunčevi zraci kako bi podstakli proizvodnju vitamina D, važnog za funkcionisanje celog organizma.
Zato, zaštitite svoju kožu i bezbedno se sunčajte tokom celog dana.
KAKO SUNCE UTIČE NA RAZLIČITE TIPOVE KOŽE?
UV zraci utiču na imunski sistem kože, nasledni materijal-DNK i tumorogenezu dovodeći do hroničnog solarnog oštećenja i fotostarenja kože.
Tolerancija prema izlaganju sunčevom zračenju zavisi od količine melanina u koži i genetske predispozicije.
Na osnovu reakcije na sunčevo zračenje nakon prvog 30-minutnog izlaganja sunčevom zračenju za vreme leta i mogućnosti tamnjenja kože razlikujemo 6 tipova kože:
- Tip 1 – lako izgori, nikada ne pocrni.
- Tip 2 – obično lako izgori i minimalno potamni.
- Tip 3 – umereno gori, postepeno tamni.
- Tip 4 – minimalno izgori, uvek potamni.
- Tip 5 – retko izgori i intenzivno potamni – osobe sa tamnijom kožom
- Tip 6 – nikada ne izgori, crnci.
Koža koja je godinama hronično izlagana sunčevom zračenju ima karakterističan izgled sa fizičkim znacima koji se označavaju kao dermatohelioza ili heliodermatitis.
U osnovi većine kliničkih znakova aktinično oštećenje kože (oštećenje kože izazvano hroničnom izlaganju sunčevom zračenju) je elastozna degeneracija derma. Najvažniji fizički znakovi hroničnog solarnog oštećenja kože su:
- zagasito žuta (“bolesna” boja) kože,
- solarna purpura (nalik modricama koje nastaju posle najmanjih trauma ),
- trokraki (zvezdasti) ožiljci,
- solarni lentigo,
- telangiektazije
- i crvena prebojenost obraza,
- plitke i duboke bore i brazde zbog sile gravitacije i gubitka elastičnosti i čvrstine kože.
Takođe izražena je suvoća i gruba tekstura kože i uvećanje lojnih žlezda.
Osnovna i najefikasnija mera prevencije hroničog oštećenja kože nastalog izlaganjem sunčevom zračenju je izbegavanje izlaganja sunčevom zračenju i upotreba zaštitnih mera i sredstava, pre svega odgovarajuće odeće i preparata za lokalnu primenu sa sposobnošću apsorpcije UV zraka.
Veoma je važno objasniti da je štetno dejstvo UV zračenja prisutno i pri dozama koje ne izazivaju eritem (crvenilo), da je efekat kumulativan i da svakoj pigmentaciji kože indukovanoj UV zracima prethodi oštećenje DNK.
KAKO SE ZAŠTITI?
Preventivni i terapijski postupci kod hroničnog aktiničnog (UV zracima izazvanog) oštećenja kože obuhvataju zaštitnu odeću, zaštitne naočare i sočiva, preparate za lokalnu primenu za apsorpciju UVA i UVB zračenja (preparati sa odgovarajućim fotoprotektivnim faktorom zavisno od uzrasta i tipa kože, koji treba da sadrže supstance za hemijsku i fizičku zaštitu od sunčevog zračenja, kao i da se nanesu u dovoljnoj količini za svaki deo tela i ponovo nanesu nakon dužeg boravka i vodi ili intenzivnijeg znojenja).
Ograničenje izlaganja sunčevom zračenju oko podneva tj. od 10 sati do 16 sati, izbegavanje arteficijalnih izvora UV zračenja-solarijumi, upotreba kozmetičkih preparata sa sredstvima za apsorpciju UV zračenja, lokalnu terapiju i hirurške metode u cilju rejuvenacije (“podmlađivanja”) sunčevim zračenjem oštećene kože ,rano otkrivanje tumora kože (samopregled kože i posete dermatologu u slučaju pojave asimetrije postojećih pigmentnih lezija, nepravilnih ivica, povećanje nevusa u kratkom periodu, povećanje nevusa iznad nivoa kože koji do skoro bio u ravni kože, pojava novih pigmentnih lezija).
ISTINE I ZABLUDE O SUNČEVOM UTICAJU NA KOŽU
- Ukoliko je koža već osunčana (pri kraju odmora) nema opasnosti od opekotina i iritacija izazvanih suncem.
Maksimalni zaštitni faktor koji se dobija prirodnim putem, odnosno sunčanjem, može da iznosi između 4 ili 6 SPF.
Svakako, i pored tamnije boje kože, telo nije u stanju da vam pruži adekvatnu zaštitu kao što to čine proizvodi sa nižim SPF faktorom koji se preporučuju pri kraju sunčanja.
- Iritirana, crvena koža će dobiti lepu, tamnu boju sledećeg dana.
Crvenilo (opekotine) je znak teškog oštećenja kože i prouzrokuje njeno ubrzano starenje uvećavajući mogućnost dobijanja raka kože.
Pojedini delovi kože koja je iritirana poprimiće tamniju nijansu kako bi se zaštitila od daljeg oštećenja nakon što prođe prvi talas upale, ali crvenilo (upala) neće postati smeđe na mestima koja su iritirana suncem.
- Ne možete izgoreti ukoliko se nalazite u senci ili pod suncobranom.
Ovo nije istina jer većina suncobrana, kao i oblaci, ne blokiraju UV zračenje 100 %.
Pored toga, značajna količina sunčevih zraka reflektuje se o vodu, pesak ili druge površine, tako da je iritacija vaše kože moguća i ispod suncobrana.
- Ako vam je koža iritirana i izgorela na suncu, možete otići do hlada na par sati, a kasnije na popodnevno kupanje i sve će biti u redu.
Opekotinama od sunca potrebno je nekoliko sati da se razviju i dostignu svoj vrhunac u iritaciji kože.
Kada na plaži primetite da vam je koža pocrvenela, već je kasno.
Preporuka – koristite preparate za pre i posle sunčanja kako biste izbegli i ublažili neželjene posledice.
- Kada je oblačno, zaštita od sunca nije neophodna.
Ovo zavisi od mesta na kojem se nalazite.
Ukoliko ste, na primer, u Zapadnoj Evropi, pri potpuno oblačnom danu nije potrebna zaštita od sunca.
Međutim, što ste bliži ekvatoru, čak i pri oblačnom danu, ukoliko ne koristite zaštitu od sunca, može doći do iritacije jer je koža veoma osetljiva na visoka UV zračenja, koja oblaci ne mogu da blokiraju u potpunosti.
- Moguće je produžiti trajanje zaštite kože na suncu pri ponovnom nanošenju proizvoda, pri čemu se postiže 100 % zaštita.
Ukoliko je vreme zaštite koju vam pruža proizvod isteklo, ne možete ga produžiti ni pod kojim uslovima.
U slučaju kupanja ili jednostavnim znojenjem nivo zaštite na koži se smanjuje, zato je potrebno ponovo naneti proizvod na celo telo.
POSLEDICE SUNČENJA
Izlaganje suncu pored pozitivnih strana (pravilan rast i razvoj kostiju), ima i negativnih dejstava na čoveka.
Tako, prekomerno izlaganje suncu može izazvati:
Opekotine
Opekotine – simptomi:
- napeta, crvena koža,
- bol,
- plikovi,
- a ponekad je moguća i visoka temperatura.
Simptomi se mogu ublažiti vlažnim oblogama, tuširanjem hladnom vodom i neutralnim ublažavajućim kremama.
Alergije
Alergije – neki ljudi razvijaju alergijsku reakciju od izlaganja suncu.
Ovakve alergije obično nestaju posle sunčanja.
Na delovima tela koji su bili dugo izloženi suncu pojavljuju se:
- otok,
- osipi,
- plikovi ili mrlje.
Važno je da kod nekih osoba alergije na sunce mogu da nastanu uzimanjem pojedinih lekova, kozmetičkih preparata i parfema.
Oštećenje očiju
Često se misli da zbog zabliještenja sunčeva svjetlost samo smeta očima, a manje je poznat njezin štetan učinak na oči.
Ugrožena su gotovo sva tkiva oka:
- spojnica (sluznica, odnosno konjunktiva),
- rožnica,
- leća
- i mrežnica.
Raznorazne degenerativne promene
- Maligne bolesti
- Rak kože – prouzrokuje ga prekomerna i dugoročna izloženost suncu kao i zadobijene opekotine prilikom sunčanja.
U više od 90 odsto slučajeva rak kože se pojavljuje na onim delovima tela koji su najviše izloženi suncu: vrat, uši, leđa, noge, brada…
Preplanula koža – iako mnogi ljudi misle da preplanulost znači zdrav i dobar izgled, dermatolozi smatraju da je taman i preplanuli ten znak oštećenja kože, koja sve pamti.
Posledice – prevremeno starenje.
Uticaj sunca na ljudski organizam je kumulativan, što znači da se posledice prekomernog sunčanja u detinjstvu ili mladosti odražavaju tek u starijim godinama.
UV zračenje i UV indeks
Sunčev spektar zračenja sastoji se od infracrvenih zraka, vidljivog svetla i ultraljubičastog (UV) zračenja.
Na UV zračenje otpada samo 10 odsto ukupnog zračenja, to je deo spektra sunčevog zračenja koji ne možemo osetiti našim čulima. Iako je u ukupnom zračenju udeo UV zračenja mali, problemi koje može izazvati, ako mu se previše izlažemo, jesu veliki.
Prema dužini zraka, sposobnosti stvaranja crvenila i tamnjenja kože, UV zračenje se deli na tri vrste:
- UVA – štetno deluje na oči,
- UVB – predstavlja najveću opasnost jer dovodi do degenerativnih i malignih oboljenja,
- UVC – ne dopire do zemlje jer ga apsorbuje ozonski omotač.
UV indeks predstavlja stepen opasnosti od UV zračenja. Izražava se u brojkama od 0 (niska opasnost), pa do 10 (vrlo velika opasnost).
Stepen opasnosti od UV zračenja za vedar dan sredinom leta:
- Velika opasnost (UV indeks veći od 9) – od 12 do 14 h.
- Visoka opasnost (UV indeks 7-9) – od 10 do 12 ujutru i od 14 do 16 popodne.
- Umerena opasnost (UV indeks 4-7) – od 8 do 10 sati ujutru i od 16 do 18 sati popodne.
- Mala opasnost (UV indeks manji od 4) – rano ujutru i kasno popodne kada ne postoji nikakva opasnost.
Kontrolišite mladeže
Sve promene i bolesti kože nastale pod uticajem sunčevih zraka se manje ili više leče bez značajnijih posledica za zdravlje, osim melanoma, zloćudnih tumora kože. Naime, brojnim studijama je utvrđeno da se učestalost melanoma neprekidno povećava i da je broj obolelih od ove vrste zloćudnog tumora najveći tamo gde je ultravioletno zračenje pojačano.
Ova vrsta tumora se razvija iz mladeža i ako se ne otkrije na početku vrlo brzo se rasejava po organizmu.
Može se pojaviti na vidljivim i skrivenim delovima kože, koji nisu bili izloženi suncu, čak i na sluznicama.
U slučaju bilo kakve promene na koži izuzetno je važno da se što pre javite dermatologu!
Ako ste po povratku sa letovanja primetili flekice na licu i telu, trebalo bi da znate da je to najverovatnije posledica velikog UV zračenja, ali i vašeg preteranog i neopreznog izlaganja sunčevim zracima.
Ipak, promene na koži u vidu pigmentacija i flekica ne znače nužno da ste izloženi riziku od dobijanja nekog kožnog ili drugog oboljenja.
Bez obzira na to, pregled i savet stručnjaka neće vam škoditi.
Ako ništa drugo, lekari će vam ukazati na to zbog čega je došlo do promena, šta treba da radite kako biste se sledeći put zaštitili, a ukoliko je nastalo neko ozbiljnije oštećenje, na vreme će vam odrediti terapiju i time vam olakšati život, i omogućiti oporavak.
U Poliklinici ’’Galetić’’ obavljamo radiotalasno uklanjanje promena na koži (kondiloma, kapilara, mekih fibroma, seboroičnih keratoza…), terapiju tečnim azotom i kriohirurgiju, dijagnostiku i lečenje psorijaze, akni, pigmentnih poremećaja kože, dijagnostiku i lečenje tumora kože.
Vrhunski tim dermatologa obavlja dermoskopski pregled mladeža i daje vam preporuke za očuvanje vašeg zdravlja.
Aug 30, 2020 | Saveti Lekara, Uncategorized
MISLILI STE DA ZNATE KOJI SU UZROCI BOLA U VRATU I LEĐIMA?
VREME JE DA SAZNATE ŠTA JE MIT A ŠTA ISTINA
Čak 60% odraslih ima bol u vratu, a oko 80% bol u ledjima. Bol u ledjima je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se pacijenti javljaju lekaru.
Iako su u anatomskom smislu odvojeni vrat i ledja su funkcionalno povezani. Bol u ledjima je veoma česta pojava, može biti izuzetno dugotrajan, i kako bi se izbeglo narušavanje kvaliteta svakodnevnog života važno je na vreme se javiti lekaru.
BOL U VRATU
Istraživanja pokazuju da je bol u vratu jedan od najčešćih bolova na koje se ljudi žale. Bol u vratu najčešće nastaje usled itegnuća ili hroničnog naprezanja mišića vrata ili gornjeg dela ledja.
UZROCI BOLA U VRATU
- okoštavanje kičme
- zadebljanje i nestabilnost medjupršljenskih zglobova
- propadanje i izletanje diskusa iz ležišta( diskus hernija)
- nagli trzaj
- rad u nekomfornim uslovima
- dugo sedenje
- neadekvatno spavanje
BOL U GORNJEM( GRUDNOM DELU)
Uglavnom bolovi u gornjem grudnom delu ledja su mišićni bolovi.
UZROCI
- težak fizički rad
- preterivanje u sportskim aktivnostima( teretana)
- hronični zamor mišića
- hronični stres
BOL U DONJEM( SLABINSKOM) DELU LEDJA
Kada pacijent spomene bol u ledjima najčešće misli na bol u donjem delu ledja, jer se on javlja u najvećoj meri.
Ovaj bol može biti akutni( traje i do mesec dana) i hronični( trajanje duže od mesec dana).
Najrizičnija grupa po pitanju nastajanja ovog bola su muškarci starosti izmedju 40 i 60 godina.
UZROCI
- propadanje diskusa
- okoštavanje medjupršljenskih zglobova
- povreda
- infekcija
- tumor
- grčenje mišića
- težak fizički rad
- višak kilograma
BOL KOJI MUČI MNOGO LJUDI
U SAD-u se zbog bola u ledjima troši izmedju 35 i 50 milijardi dolara i radi oko 300.000 operacija godišnje. U Srbiji nemamo tačan podatak ali znamo da u Klinici za neorohirurgiju VMA operacije zbog bola u ledjima čina najmanje polovinu ukupnog broja,možemo slobodno zaključiti da imamo sličan problem kao SAD i druge zemlje.
DUGOTRAJNO SEDENJE ISPRED KOMPJUTERA IZAZIVA OZBILJNA OBOLJENJA
SAVETI ZA PROGRAMERE KAKO PRAVILNO SEDETI I IZBEĆI BOL U KIČMI
Dugotrajno sedenje ispred ekrana može izazvati odgovarajuća, relativno ozbiljna oboljenja, praćena veoma jakim bolom.
Ovakva oboljenja nastaju kao posledica ponovljenih pokreta ili prinudnog( neprirodnog) položaja tela. Jednostavno, priroda nije predvidela ovakve aktivnosti kojih je sve više. Najčešći bolovi su u šaci, ledjima i vratu.
Osnovni rizici za nastanak bola u ledjima i vratu prilikom rada na računaru:
- loš polozaj tela
- preduga upotreba računara( više od 4 sata dnevno)
- izbegavanje pauza tokom rada na računaru
- izbegavanje vežbi
- nedovoljno spavanje
- stres
- nepravilno sedenje
Nepravilan položaj ledja tokom sedenja dovodi do neravnomernog opterećenja ledjnih mišića, odnosno do prekomernog opterećenja pojedinih mišića, usled čega dolazi do njihovog zamora. U lakšim slučajevima to se manifestuje umerenim, prolaznim bolom u ledjima i vratu. U težim slučajevima, razvija se miofascijalni sindrom. Osnovne karakteristike miofascijalnog sindroma su bol, lokalna osetljivost na pritisak, otvrdnuće zahvaćenog mišića, kao i smanjena snaga mišića, bez atrofičkih promena.
KAKO SPREČITI BOLOVE USLED RADA NA RAČUNARU?
Od presudnog značaja je adekvatan položaj za vreme rada na računaru:
- sedeti tako da stopala celom površinom leže na podu
- kolena treba da su direktno iznad stopala
- karlica da je lako zabačena
- ledja pravilno naslonjena
- ramena opuštena
- glava uspravna
- tastatura treba da je postavljena iznad prepona tako da ruke budu blizu tela
- podlaktice paralelne sa podlogom
- laktovi i ramena moraju biti pod ugolom od 90 stepeni
- miš treba da je sa strane tastature i u istoj ravni sa njom
- monitor ispred glave a oči u visini ili nešto ispod gornje ivice ekrana.
Navika odredjenog broja ljudi da miš postavljaju ispod nivoa tastature je izuzetno pogrešna, kao i da monitor nikad ne treba postavljati tako da se vrat mora kriviti tokom rada.
I naravno značajna preventiva je doziranje rada. Ovo podrazumeva odgovarajući ritam rada i pauza.
NAJVEĆI MITOVI O BOLU U KIČMI
KIČMA JE KRUTA I PODLOŽNA POVREDAMA
Kičma je fleksibilna, dobroćudna i genijalna. Ona nam daje stabilnost i mobilnost, zahvaljujući njoj možemo da skačemo, igramo, plivamo…
Dodatna prednost je u tome što ona sama se štiti od trošenja. Jedino što joj ne prija je pasivnost. Sedenje a pogoto sa telom pognutim napred, slabe mišići kičme.
ŽENE I MUŠKARCI PATE OD ISTIH BOLOVA
Žene se češće javljaju lekaru zbog problema u vratnom delu, dok muškarci uglavnom imaju bolove u lumbalnom delu.
ČESTO POMAŽE SAMO OPERACIJA
Bolovi u ledjima nisu opasni po život, već upozoravaju na postojanje neravnoteže u telu. Potrebno je primenjivati masaže koje će datu regiju opustiti i ubrzati proces regeneracije.
AKO IMATE BOLOVE, TREBA DA LEŽITE
Kada Vas uhvate bolovi u ledjima, nipošto ne treba da mirjete. U više od 85% slučajeva uzrok bolova u ledjima je nedostatak kretanja. Ako legnete, samo ćete pogoršati stvati. Kao posledica ukočenog stava mišići će postati napeti i dobićete još jače bolove. Naravno važno je da se konsultujete sa lekarom kako bi procenio šta je uzrok bola i na koji način ga treba tretirati.
TVRDI DUŠECI SU BOLJI
Suviše tvrd dušek može da uzrokuje stvaranje luka u lumbalnom predelu i mišićnu napetost.
Suviše mekani dušeci se takodje ne preporučuju, jer ledjima daje neophodnu stabilnost.
KIČMA UVEK MORA DA BUDE PRAVA
Sigurno da ledjima prija kada se držimo pravo, ali ne i sve vreme i u svakoj situaciji. To što je kičma savitljiva ima svoje razloge. Ako ne pokrećete kičmu, rizikujete da Vam se mišići zgrče i da dobijete bolove. Važno je slušati svoje telo.
AKO VAS BOLE LEDJA IMATE PROBLEMA SA HRSKAVICOM
U 95% bolove u zglobovima pršljenova izazivaju slabi mišići i skraćeni i neelastični ligamenti.
PODIZANJEM TEŠKIH PREDMETA MOŽE DA SE POVREDI KIČMA
Nije bitno samo koliku težinu podižete nego na koji način. Naravno da ne treba da dižete ništa što bi moglo biti preteško za Vas. Kada podižete predmete, pridjite blizu objektu usptavljenih ledja i podignute glave, stojeći, podižite se nogama. Ne uvijajte telo dok podižete objekat.
Bol može nastati ako uvijate telo dok podižete olovku,važan je pravila položaj tela.
BOL U LEDJIMA POTIČE OD POVREDE
Nisu samo povrede kičme, mišića ili nerava oko kičme odgovorne za bol u ledjima. Degeneracija pršljena, neurološka oboljenja, infekcije i, čak, nasledna oboljenja mogu takodje prouzrokovati bol u ledjima.
MRŠAVI LJUDI NEMAJU PROBLEMA SA BOLOM U LEDJIM
Bilo ko može imati ove probleme, a oni koji imaju slabe kosti( osteoporoza, osteomalacija) posebno treba da vode računa, jer lakše može da dodje do povrede pršljenova
Recent Comments