fbpx
SKOLIOZA- KRIVA KIČMA

SKOLIOZA- KRIVA KIČMA

SKOLIOZU JE TEŠKO UOČITI, PA SU REDOVNI PREGLEDI KIČME KOD DECE OD VELIKOG ZNAČAJA.

ČAK 1/3 ĐAKA U SRBIJI IMA NEKI PROBLEM SA KIČMOM.

Kada lekar pregleda dete i pre nego što se razvije bilo kakav deformitet, u prilici je da svojim preventivnim savetima smanji šansu za njegov nastanak, zato je izuzetno važno voditi decu na sistematske preglede.

Skolioza (Scoliosis) predstavlja lateralnu krivinu kičmenog stuba u frontalnoj ravni.

Skoliotično loše držanje (skolioza) karakteriše različita visina ramena i lopatica i asimetrija trouglova stasa.

Teže se uočava jer dete nije pogrbljeno pa nekada prođe jako mnogo vremena dok deformitet ne postane vidljiv.

VRSTE SKOLIOZA

Skolioze se mogu podeliti u dve velike grupe:

  • Funkcionalne skolioze
  • Strukturalne skolioze

FUNKCIONALNE SKOLIOZE

  • Nemaju strukturalne promene na kođtanim delovima kičmenog stuba.
  • Pri prednjem pretklonu trupa se koriguju.
  • Najčešće nastaju sekundarno kao posledica razlike u dužini ekstremiteta, urođenog išćešenja kuka i stečene loše navike pri sedenju i stajanju…

Bitno je napomenuti da ove skolioze iako su “benigne”, posle određenog vremena ako nisu uočene i lečene adekvatno mogu postati strukturalne.

STRUKTURALNE SKOLIOZE

  • Su prisutne pri svim položajima tela i praćene su promenama na kičmenim pršljenovima.
  • Dolazi do rotacije pršljena i do trajnih promena u rastu pršljena a telo pršljena dobija klinast oblik.
  • Zbog rotacije pršljenova rebra su na konkavnoj strani potisnuta nazad i formiraju gibus  na zadnjoj strani grudnog koša.
  • Posledica ovoga je smanjenje kapaciteta pluća.
  • Krivina kičme se javlja u C ili S  formi (primarna i kompenzatorna).

Strukturalne skolioze se dele na:

  • Idiopatske- koje imaju najveći klinički značaj i čiji uzrok nije poznat, a one su i najčešče prisutne.
  • Kongenitalne- zbog nastajanja anomalija u razvoju kičmenog stuba,
  • Neuropatske- usled neurogenih bolesti
  • Miopatske- usled mišićnih bolesti,
  • Osteogene- i druge.

SKOLIOZE se takođe mogu podeliti prema uzrastu na:

  • Infantilne skolioze- javljaju se u toku prve 3 godine života i najčeđče se spontano povlače.
  • Juvenilne skolioze- javlaju se između 4 i 12 godine života i obično dovode to težih deformiteta.
  • Adolescentne skolioze- javlaju se u pubertetu i češće se javljaju kod devojčica.

KAKO POSTAVLJAMO DIJAGNOZU SKOLIOZE ?

Dijagnozu skolioze postavljmo na osnovu kliničkog pregleda i RTG snimka kičmenog stuba.

RTG snimak se radi nu dve projekcije u stojećem stavu.

Ugrao krivine se izražava u stepenima a određuje metodom po Cobbu.

Takođe možemo odrediti kolika je rotacija kičmenih pršljena prema stepenu pomeranja spinoznog nastavka od njegove središnje linije.

Postoje prvi, drugi i treći stepen rotacije.

Postoje testovi pomoću kojih odrfeđujemo koliko će još naši pacijenti sa skoliozom rasti što nam eje veoma važno da bi mogli da odredimo prognozu krive kičme.

Gledamo koliki je stepen osifikacije epifize kriste ilijačne kosti tkz. test po Risseru.

Može se odrediti i stepen osifikacije tela pršljenova i stepenj osifikacije ručnog zgloba i zglobnih prstiju. zatvorene epifize ukazuju da je rast završen.

Na prognozu skolioza utiče uzrast deteta, lokalizacija krivine i brzina rasta deteta.

Lošiju prognozu imaju krivine koje se javljaju u mlađem uzrastu i koje se nalaze u višim segmentima kičmenog stuba.

KAKO SE LEČI SKOLIOZA ?

Glavni ciljevi terapije skolioze su zaustavljanje progresije deformiteta i održavanje postignute korekcije.

Lečenje skolioze može biti konzervativno i hirurško.

U okviru konzervativnog (neoperativnog) tretmana sprovodi se FIZIKALNA TERAPIJA koju sačinjavaju:

Kineziterapija

  • tj grupne ili individualne korektivne vežbe sa fizioterapeutom,

Fizikalna terapija

  • sa modernim aparatima za jačanje paravertebralne (leđne) muskulature duž kičme,

Hidroterapija

  •  u hidromasažnoj kadi ili bazenu,

Ortoze (mideri)

  • po meri pacijenta za korekciju krivine i držanja tela.

Osim neophodnog tretmana korektivnim vežbama Poliklinika Galetić jedino primenjuje najmodernije lečenje i korekciju posture deteta kombinacijom kineziterapije i Kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature (elektromiostimulacija).

Na taj način se dobijaju najbolji rezultati u najkraćem mogućem roku.

Mišićne grupe deteta su ojačane, elastičnije, izdužene i dete nakon ovog tretmana samo treba da nastavi da radi naučene vežbe u kućnim uslovima .

KOD NAS SE UVEK RADE INDIVIDUALNI TRETMANI SA STRUČNIM TERAPEUTIMA KAKO BI SE POSVETILA MAKSIMALNA PAŽNJA NAŠIM PACIJENTIMA.

TAKOĐE PRIMENJUJEMO I SCHORTH METODU KOD TEŽIH SLUČAJEVA SKOLIOZE

Ova metoda je posebno uspešna kod dece u razvoju.

Ključ metode predstavlja dinamičke vežbe pod kontrolom fizioterapeuta, specijalizovanog za tu vrste terapije.

Pored dinamičkih vežbi  uče se posebno i vežbe disanja prevashodno sa jednim plućnim krilom radi korekcije rotatornih deformiteta grudnog segmenta kičmenog stuba.

HIRURŠKO LEČENJE

se sprovodi u zavisnosti od uzrasta pacijenta i stepena krivine, u slučajevima kad su isprobane sve mogućnosti neoperativnog lečenja koje nisu dale dobre rezultate.

LOŠE DRŽANJE TELA

LOŠE DRŽANJE TELA

POJAM LOŠE DRŽANJE TELA PODRAZUMEVA FUNKCIONALNO ODSTUPANJE OD PRAVILNE POSTURE, KOD KOGA NEMA STRUKTURALNIH PROMENA NA KIČMENOM STUBU.

LOŠE DRŽANJE TELA- UZROCI

Poremećaji pravilnog držanja tela nastaju dejstvom različitih urođenih ili stečenih faktora.

Važan faktor koji utiče na pojavu ložeg držanja tela je i savremen način života sa smanjenjem fizičkih aktivnosti.

Uzroci se grupišu u dve osnovne grupe:

  • Unutrašnji uzroci
  • Spoljašnji uzroci

Unutrašnje uzroke čine:

  • oboljenja mišića,
  • poremećaj nervne inervacije (pareze, paralize),
  • psihička stanja,
  • poremećaj opšteg zdravstvenog stanja itd.

Mnogo je veći broj spoljašnjih uzročnika lošeg držanja tela.

Tu se ubrajaju:

  • sportska neaktivnost,
  • loša postelja,
  • profesionalna opterećenja itd.

Loše držanja tela može da se javi u bilo kom uzrastu, ali postoje odreženi vremenski periodi u kojima je telo u razvoju izloženo posebnom opterećenju.

Prvi kritični period

se javlja u toku prve i druge godine života kada dolazi do intezivnog rasta i povećanja telesne mase deteta.

Drugi kritični period

je sedma godina života kada dete kreće u školu i izlaža se povećanim fizičkim opterećenjima (nošenje školske torbe..)

Treći kritični period

predstavlja pubertet u kojem dolazi do naglog rasta praćen intezivnim radom polnih žlezda.

KLINIČKA SLIKA DETETA SA LOŠIM DRŽANJEM TELA

Pri pregledu pacijenta, posmatramo ga sa prednje i zadnje strane ali najvažniji je pregled iz profila.

Pri pregledu uočavamo protruziju glave

  • Povijena ramena
  • Krilate i široko postavljene lopatice
  • Relaksacija prednjeg trbušnog zida
  • Predni nagib karlice
  • Rekurvatum deformitet kolena

Postoje dva oblika ložeg držanja tela:

NEUROLOŠKO LOŠE DRŽANJE TELA 

  • je posledica nezrelosti centralnog nervnog sistema i oldikuje se mišićnom hipotonijom i najčešće nestaje do 5 godine života.

Ovaj tip lošeg držanja tela ne zahteva tretman u vidu korektivnih vežbi.

KINEZIOLOŠKO LOŠE DRŽANJE TELA 

  • zahteva obavezan i blagovremeni korektivni fiziklani tretman zbog izraženog lošeg držanja tela i skraćenosti muskulature posebo ekstenzora leđa i antigravitacionih mišića.

KAKO IZGLEDA TRETMAN LOŠEG DRŽANJA TELA?

Primenjuju se korektivne vežbe – kineziterapija:

  • vežbe istezanja skraćenih misišnih struktura,
  • vežbe jačanja oslabljene muskulature,
  • vežbe posturalne svesnosti tj. pravilnog držanja tela,
  • vežbe disanja i relasacije.

Osim neophodnog tretmana korektivnim vežbama Poliklinika Galetić jedino primenjuje najmodernije lečenje i korekciju posture deteta kombinacijom kineziterapije i Kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature (elektromiostimulacija).

Na taj način se dobijaju najbolji rezultati u najkraćem mogućem roku.

Mišićne grupe deteta su ojačane, elastičnije, izdužene i dete nakon ovog tretmana samo treba da nastavi da radi naučene vežbe u kućnim uslovima .

Program koretkivnih vežbi kao i program kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature sprovodi se pod kontrolom naših stručnih fizioterapeuta, a deca imaju individualni tretman gde mu se u potpunosti posvetimo da što pre nauči program vežbi i oseti poboljšanje i olakšanje.

Savetujemo  da se deca obavezno bave sportom ali ne bilo kakvim već najbolje simetričnim sportovima koji koriste obe ruke. Naš predlog su plivanje, atletika (trčanje, skok u dalj..), karate, veslanje…

BOL U ZGLOBOVIMA USLED PROMENE VREMENA

BOL U ZGLOBOVIMA USLED PROMENE VREMENA

Najpodložniji meteoropatiji su svakako hronični bolesnici, ali ipak svako na promene reaguje u većoj ili manjoj meri. Najčešći simptomi mogu biti psihičke i fizičke prirode.

  • U psihičke simptome spadaju:
    • umor,
    • nagle promene raspoloženja,
    • nedostatak koncentracije,
    • bezvoljnost,
    • razdražljivost i nesanica.
  • U fizičke
    • glavobolja,
    • migrena,
    • mučnina,
    • vrtoglavica,
    • reumatske tegobe
    • i bolovi u mišićima.

Vremenske promene, variranje temperature i promena vazdušnog pritiska mogu da utiču na promenu raspoloženja kod ljudi.

Međutim, promena vremena ne utiče samo na promenu raspoloženja, već i na osećaj bolova u zglobovima i mišićima.

Ove tegobe nastaju uglavnom usled čestih i naglih promena vremena.

Visok vazdušni pritisak prouzrokuje povećanu vlažnost i niže temperature, koje su najveći krivac za pogoršanje postojećih reumatskih oboljenja.

Bolove imaju i osobe koje su imale hirurške zahvate na zglobovima (operacije kukova, kolena), zatim oni koji su nekada imali prelom kostiju bilo kakve vrste.

Najgori period za ove ranjive osobe je prolećni, jer su vremenske varijacije najčešće i nagle.

Ni jesen nije izuzetak, tako da dobar deo godine ovim osobama predstavlja otežavajuću okolnost.

Istraživanja objašnjavaju da osećaj bolova u zglobovima uzrokuje vazduh u izolovanim šupljinama kostiju, koji se širi i pritiskuje nerve koji prožimaju kosti. Neki naučnici tvrde, da uzrok mogu biti i elektromagnetni impulsi, tako što je prirodni elektromagnetizam dovoljno jak da izazove vremenske promene i direktno utiče i na naše stanje.

Kako se izboriti sa tim, a ne dozvoliti da nam to bude izgovor za neaktivnost i nervozu?

Savet je da treba da se maksimalno adaptiramo na vremenske promene i provodimo duže vreme napolju po svim vremenskim prilikama i neprilikama.

Šetnja, ili bilo kakva fizička aktivnost je prekopotrebna i deluje stimulativno, što na mišiće i nerve, što na naše opšte i dobro zdravlje.

Stimulacija u vidu sauna i tuširanja naizmenično toplo-hladnom vodom je takođe preporučljiva, sem osobama koje su osetljivijeg srca.

Ako su bolovi neizdržljivi, ne uzimajte analgetike ili druge lekove protiv bolova na svoju ruku, već idite kod lekara i posavetujte se sa njim oko terapije.

Poznato je da hladnoća pojačava bolove u zglobovima kod bolesnika sa degenerativnim reumatizmom, a visoka vlažnost vazduha i nizak atmosferski pritisak tegobe kod bolesnika sa zapaljenskim reumatskim bolestima

KAKO PREPOZNATI REUMATSKE BOLOVE?

Osobe sa degenerativnim reumatizmom (artroze) najčešće se žale na bolove u velikim nosećim zglobovima, kao što su:

  • kolena,
  • kukovi,
  • skočni zglobovi,
  • ali i na bolove u vratnom i slabinskom delu kičme.

Za ove bolove kaže se da imaju mehanički karakter, tj. da se pre svega javljaju pri kretanju (kolena i kukovi) ili savijanju (kičmeni stub).

Bolesnici sa zapaljenskim reumatskim bolestima (artritis) imaju najizraženije bolove ujutro, pre nego što ustanu, a tokom dana kada se zglobovi aktiviraju, bolovi polako prolaze.

Bolesnici sa vanzglobnim reumatizmom, koji po pravilu zahvata ramena i laktove (najčešće se radi o upalama tetiva), žale se na bolove samo pri pokretima zgloba u odredjenom pravcu (na primer samo pri podizanju ruke u ramenu).

KAKO MI POMAŽEMO NAŠIM PACIJENTIMA?

Poznati smo po brzini izlečenja i oporavka kod najtežih povreda i preloma kao i  u visokom procentu osposobljavanja za bavljenje u najtežim sportovima.

Rehabilitacija povredjenih pacijenata i sportista je vrlo komplikovana metoda i zahteva veliko iskustvo i kvalitet rada.

Uspeh i brzina rehabilitacije naših pacijenata se ogleda u kompleksnom i detaljnom načinu lečenja:

  • Najpre uzimamo detaljnu anamnezu
  • Vršimo klinički pregled pacijenta
  • Zatim radimo (u najvećem broju slučajeva) ultrazvučno snimanje zgobova, mišića ili ligamenata i postavljamo konkretnu i preciznu dijagnozu.
  • Nakon toga i bez čekanja uključujemo pacijenta u najdelotvorniju fizikalnu terapiju individualno prilagođenu njegovim trenutnim fizičkim stanjem.

Rehabilitacija može biti dug i bolan proces samo ako se ne postavi dobra dijagnoza i ne pristupi se svakom pacijentu individualno.

Izuzetno je važno da ako Vas boli bilo koji:

  • zglob,
  • mišić,
  • ligament
  • ili tetiva što pre javite i ne čekate da bolest uzme maha kako bi u što ranijoj fazi sanirali problem.

Našim terapijama i specijalnim tretmanima možemo da Vam omogućimo da se već kroz nekoliko dana vratite vašim svakidašnjim aktivnostima i zaboravite na bol.

UTICAJ SUNCA NA KOŽU

UTICAJ SUNCA NA KOŽU

Koža nije samo omotač tela. Ona sa svojim funkcijama ima važnu ulogu u ljudskom organizmu. Ona je najveći organ čoveka. Zato je važno negovati kožu po principima savremena medicine, lečiti oboljenja kože i sluzokože  u ranim fazama i sprečiti komplikacije i trajne posledice. Nemojte dozvoliti da zapustite svoju kožu i bolesti kože!

Našem telu neophodni su sunčevi zraci kako bi podstakli proizvodnju vitamina D, važnog za funkcionisanje celog organizma.

Zato, zaštitite svoju kožu i bezbedno se sunčajte tokom celog dana.

KAKO SUNCE UTIČE NA RAZLIČITE TIPOVE KOŽE?

UV zraci utiču na imunski sistem kože, nasledni materijal-DNK i tumorogenezu  dovodeći do hroničnog solarnog oštećenja i fotostarenja kože.

Tolerancija prema izlaganju sunčevom zračenju zavisi od količine melanina u koži i genetske predispozicije.

Na osnovu reakcije na sunčevo zračenje nakon prvog 30-minutnog izlaganja sunčevom zračenju za vreme leta i mogućnosti  tamnjenja kože razlikujemo 6 tipova kože:

  • Tip 1 –  lako izgori, nikada ne pocrni.
  • Tip 2 – obično lako izgori i minimalno potamni.
  • Tip 3 – umereno gori, postepeno tamni.
  • Tip 4 – minimalno izgori, uvek potamni.
  • Tip 5 – retko izgori i intenzivno potamni – osobe sa tamnijom kožom
  • Tip 6 – nikada ne izgori, crnci.

Koža koja je godinama hronično izlagana sunčevom zračenju ima karakterističan izgled sa fizičkim znacima koji se označavaju kao dermatohelioza ili heliodermatitis.

U osnovi većine kliničkih znakova aktinično oštećenje kože (oštećenje kože izazvano hroničnom izlaganju sunčevom zračenju) je elastozna degeneracija derma. Najvažniji fizički znakovi hroničnog solarnog oštećenja kože su:

  • zagasito žuta (“bolesna” boja) kože,
  • solarna purpura (nalik modricama koje nastaju posle najmanjih trauma ),
  • trokraki (zvezdasti) ožiljci,
  • solarni lentigo,
  • telangiektazije
  • i crvena prebojenost obraza,
  • plitke i duboke bore i brazde zbog sile gravitacije i gubitka elastičnosti i čvrstine kože.

Takođe izražena je suvoća i gruba tekstura kože i uvećanje lojnih žlezda.

Osnovna i najefikasnija mera prevencije hroničog oštećenja kože nastalog izlaganjem sunčevom zračenju je izbegavanje izlaganja sunčevom zračenju i upotreba zaštitnih mera i sredstava, pre svega odgovarajuće odeće i preparata za lokalnu primenu sa sposobnošću apsorpcije UV zraka.

Veoma je važno objasniti da je štetno dejstvo UV zračenja prisutno i pri dozama koje ne izazivaju eritem (crvenilo), da je efekat kumulativan i da svakoj pigmentaciji kože indukovanoj UV zracima prethodi oštećenje DNK.

KAKO SE ZAŠTITI?

Preventivni i terapijski postupci kod hroničnog aktiničnog (UV zracima izazvanog) oštećenja kože obuhvataju zaštitnu odeću, zaštitne naočare i sočiva, preparate za lokalnu primenu za apsorpciju UVA i UVB zračenja (preparati sa odgovarajućim fotoprotektivnim faktorom zavisno od uzrasta i tipa kože, koji treba da sadrže supstance za hemijsku i fizičku zaštitu od sunčevog zračenja, kao i da se nanesu u dovoljnoj količini za svaki deo tela i ponovo nanesu nakon dužeg boravka i vodi ili intenzivnijeg znojenja).

Ograničenje izlaganja sunčevom zračenju oko podneva tj. od 10 sati do 16 sati, izbegavanje arteficijalnih izvora UV zračenja-solarijumi, upotreba kozmetičkih preparata sa sredstvima za apsorpciju UV zračenja, lokalnu terapiju i hirurške metode u cilju rejuvenacije (“podmlađivanja”) sunčevim zračenjem oštećene kože ,rano otkrivanje tumora kože (samopregled kože i posete dermatologu u slučaju pojave asimetrije postojećih pigmentnih lezija, nepravilnih ivica, povećanje nevusa u kratkom periodu, povećanje nevusa iznad nivoa kože koji do skoro bio u ravni kože, pojava novih pigmentnih lezija).

ISTINE I ZABLUDE O SUNČEVOM UTICAJU NA KOŽU

  1. Ukoliko je koža već osunčana (pri kraju odmora) nema opasnosti od opekotina i iritacija izazvanih suncem.

Maksimalni zaštitni faktor koji se dobija prirodnim putem, odnosno sunčanjem, može da iznosi između 4 ili 6 SPF.

Svakako, i pored tamnije boje kože, telo nije u stanju da vam pruži adekvatnu zaštitu kao što to čine proizvodi sa nižim SPF faktorom koji se preporučuju pri kraju sunčanja.

  1. Iritirana, crvena koža će dobiti lepu, tamnu boju sledećeg dana.

Crvenilo (opekotine) je znak teškog oštećenja kože i prouzrokuje njeno ubrzano starenje uvećavajući mogućnost dobijanja raka kože.

Pojedini delovi kože koja je iritirana poprimiće tamniju nijansu kako bi se zaštitila od daljeg oštećenja nakon što prođe prvi talas upale, ali crvenilo (upala) neće postati smeđe na mestima koja su iritirana suncem.

  1. Ne možete izgoreti ukoliko se nalazite u senci ili pod suncobranom.

Ovo nije istina jer većina suncobrana, kao i oblaci, ne blokiraju UV zračenje 100 %.

Pored toga, značajna količina sunčevih zraka reflektuje se o vodu, pesak ili druge površine, tako da je iritacija vaše kože moguća i ispod suncobrana.

  1. Ako vam je koža iritirana i izgorela na suncu, možete otići do hlada na par sati, a kasnije na popodnevno kupanje i sve će biti u redu.

Opekotinama od sunca potrebno je nekoliko sati da se razviju i dostignu svoj vrhunac u iritaciji kože.

Kada na plaži primetite da vam je koža pocrvenela, već je kasno.

Preporuka – koristite preparate za pre i posle sunčanja kako biste izbegli i ublažili neželjene posledice.

  1. Kada je oblačno, zaštita od sunca nije neophodna.

Ovo zavisi od mesta na kojem se nalazite.

Ukoliko ste, na primer, u Zapadnoj Evropi, pri potpuno oblačnom danu nije potrebna zaštita od sunca.

Međutim, što ste bliži ekvatoru, čak i pri oblačnom danu, ukoliko ne koristite zaštitu od sunca, može doći do iritacije jer je koža veoma osetljiva na visoka UV zračenja, koja oblaci ne mogu da blokiraju u potpunosti.

  1. Moguće je produžiti trajanje zaštite kože na suncu pri ponovnom nanošenju proizvoda, pri čemu se postiže 100 % zaštita.

Ukoliko je vreme zaštite koju vam pruža proizvod isteklo, ne možete ga produžiti ni pod kojim uslovima.

U slučaju kupanja ili jednostavnim znojenjem nivo zaštite na koži se smanjuje, zato je potrebno ponovo naneti proizvod na celo telo.

POSLEDICE SUNČENJA

Izlaganje suncu pored pozitivnih strana (pravilan rast i razvoj kostiju), ima i negativnih dejstava na čoveka.

Tako, prekomerno izlaganje suncu može izazvati:

Opekotine

Opekotine – simptomi:

  • napeta, crvena koža,
  • bol,
  • plikovi,
  • a ponekad je moguća i visoka temperatura.

Simptomi se mogu ublažiti vlažnim oblogama, tuširanjem hladnom vodom i neutralnim ublažavajućim kremama.

Alergije

Alergije – neki ljudi razvijaju alergijsku reakciju od izlaganja suncu.

Ovakve alergije obično nestaju posle sunčanja.

Na delovima tela koji su bili dugo izloženi suncu pojavljuju se:

  • otok,
  • osipi,
  • plikovi ili mrlje.

Važno je da kod nekih osoba alergije na sunce mogu da nastanu uzimanjem pojedinih lekova, kozmetičkih preparata i parfema.

Oštećenje očiju

Često se misli da zbog zabliještenja sunčeva svjetlost samo smeta očima, a manje je poznat njezin štetan učinak na oči.

Ugrožena su gotovo sva tkiva oka:

  • spojnica (sluznica, odnosno konjunktiva),
  • rožnica,
  • leća
  • i mrežnica.

Raznorazne degenerativne promene

  • Maligne bolesti
  • Rak kože – prouzrokuje ga prekomerna i dugoročna izloženost suncu kao i zadobijene opekotine prilikom sunčanja.

U više od 90 odsto slučajeva rak kože se pojavljuje na onim delovima tela koji su najviše izloženi suncu: vrat, uši, leđa, noge, brada…

Preplanula koža – iako mnogi ljudi misle da preplanulost znači zdrav i dobar izgled, dermatolozi smatraju da je taman i preplanuli ten znak oštećenja kože, koja sve pamti.

Posledice – prevremeno starenje.

Uticaj sunca na ljudski organizam je kumulativan, što znači da se posledice prekomernog sunčanja u detinjstvu ili mladosti odražavaju tek u starijim godinama.

UV zračenje i UV indeks

Sunčev spektar zračenja sastoji se od infracrvenih zraka, vidljivog svetla i ultraljubičastog (UV) zračenja.

Na UV zračenje otpada samo 10 odsto ukupnog zračenja, to je deo spektra sunčevog zračenja koji ne možemo osetiti našim čulima. Iako je u ukupnom zračenju udeo UV zračenja mali, problemi koje može izazvati, ako mu se previše izlažemo, jesu veliki.

Prema dužini zraka, sposobnosti stvaranja crvenila i tamnjenja kože, UV zračenje se deli na tri vrste:

  • UVA – štetno deluje na oči,
  • UVB – predstavlja najveću opasnost jer dovodi do degenerativnih i malignih oboljenja,
  • UVC – ne dopire do zemlje jer ga apsorbuje ozonski omotač.

UV indeks predstavlja stepen opasnosti od UV zračenja. Izražava se u brojkama od 0 (niska opasnost), pa do 10 (vrlo velika opasnost).

Stepen opasnosti od UV zračenja za vedar dan sredinom leta:

  • Velika opasnost (UV indeks veći od 9) – od 12 do 14 h.
  • Visoka opasnost (UV indeks 7-9) – od 10 do 12 ujutru i od 14 do 16 popodne.
  • Umerena opasnost (UV indeks 4-7) – od 8 do 10 sati ujutru i od 16 do 18 sati popodne.
  • Mala opasnost (UV indeks manji od 4) – rano ujutru i kasno popodne kada ne postoji nikakva opasnost.

Kontrolišite mladeže

Sve promene i bolesti kože nastale pod uticajem sunčevih zraka se manje ili više leče bez značajnijih posledica za zdravlje, osim melanoma, zloćudnih tumora kože. Naime, brojnim studijama je utvrđeno da se učestalost melanoma neprekidno povećava i da je broj obolelih od ove vrste zloćudnog tumora najveći tamo gde je ultravioletno zračenje pojačano.

Ova vrsta tumora se razvija iz mladeža i ako se ne otkrije na početku vrlo brzo se rasejava po organizmu.

Može se pojaviti na vidljivim i skrivenim delovima kože, koji nisu bili izloženi suncu, čak i na sluznicama.

U slučaju bilo kakve promene na koži izuzetno je važno da se što pre javite dermatologu!

Ako ste po povratku sa letovanja primetili flekice na licu i telu, trebalo bi da znate da je to najverovatnije posledica velikog UV zračenja, ali i vašeg preteranog i neopreznog izlaganja sunčevim zracima.

Ipak, promene na koži u vidu pigmentacija i flekica ne znače nužno da ste izloženi riziku od dobijanja nekog kožnog ili drugog oboljenja.

Bez obzira na to, pregled i savet stručnjaka neće vam škoditi.

Ako ništa drugo, lekari će vam ukazati na to zbog čega je došlo do promena, šta treba da radite kako biste se sledeći put zaštitili, a ukoliko je nastalo neko ozbiljnije oštećenje, na vreme će vam odrediti terapiju i time vam olakšati život, i omogućiti oporavak.

U Poliklinici ’’Galetić’’ obavljamo radiotalasno uklanjanje promena na koži (kondiloma, kapilara, mekih fibroma, seboroičnih keratoza…), terapiju tečnim azotom i kriohirurgiju, dijagnostiku i lečenje psorijaze, akni, pigmentnih poremećaja kože, dijagnostiku i lečenje tumora kože.

Vrhunski tim dermatologa obavlja dermoskopski pregled mladeža i daje vam preporuke za očuvanje vašeg zdravlja.

UTICAJ SUNCA NA POJAVU BORA

UTICAJ SUNCA NA POJAVU BORA

NEMA POTREBE DA SE SKRIVATE OD SUNCA,

SA NAMA VAM NI SUNCE NE MOŽE NIŠTA

Šta su to bore?

Bore su najvidljiviji oblik promena na koži, odnosno simptom starenja koji najpre primećujemo.

Nastajanje bora povezano je sa opuštanjem tkiva.

Na kraju koža postaje poput naboranog papira.

Bore su sve vidljivije i dublje.

Potporno tkivo kože svakim je danom sve opuštenije i one se sve više produbljuju.

Naša koža sa godinama počinje da se menja.

Menja se funkcionisanje ćelija i proces njihovog obnavljanja sve je sporiji.

Koža gubi vlagu i sve se više isušuje.

Pojavljuju se bele linije isušenosti – strije – koje se postupno pretvaraju u bore, a koža počinje gubiti čvrstoću.

S vremenom koža postaje mekša na dodir te se spušta sve do dermisa koji joj je potpora.

Gubi se elastičnost i bore su sve dublje i dublje.

Dubina najvećih i najdubljih bora može biti i do 0,05 mm.

Poznata rečenica koja nam je prva asocijacija na godine,starenje i bore je : ,, Imam 50 godina ali nemam i bore da to i dokažem’’.

Na nehirurški način se borimo protiv njih, naš tim doktora specijalista će Vam omogućiti da ne morate gledati stare slike kako bi se setili kako ste izgledali u mladosti, već će te slike i oživeti.

Uticaj sunca na pojavu bora

U stvari, većina promena na koži uzrokovana starenjem su rezultat oštećenja izazvanih suncem.

Ultraljubičasti sunčevi zraci prodiru u kožu.

Tamo oštećuju elastična vlakana koja čine kožu čvrstom, i tako izazivaju bore.

Sunčeva svetlost je takođe odgovorna za staračke pege na rukama, licu i drugim oblastima izloženih suncu.

Količina bora, i njihova izraženost, u velikoj meri zavise od količine izlaganja kože sunčevoj svetlosti.

Šta možete da uradite da sprečite dalju štetu?

  • Prestanite da se namerno sunčate. Ako pocrnite od sunca to znači da se desilo oštećenje kože.
  • Uvek stavljajte kremu za sunčanje. Izaberite proizvod sa zaštitnim faktorom (SPF) 15 ili veći. Ruke i lice su najčešće izloženi – njih obavezno pokrijte.
  • Nosite šešir sa obodom.
  • Izbegavajte sunce od 10 do 3 popodne, kada je sunce najjače.

Čak i sa savršenom upotrebom krema za sunčanje, bore se ne mogu u potpunosti sprečiti.

Neke bore su nasledne, i određena količina bora su rezultat prirodnog starenja.

Nema potrebe da se celo leto skrivate od sunca, samo jedan tretman Vas deli od toga da uživate na plaži celo leto.

PREVREMENO STARENJE?

Jedan od glavnih uzroka prevremenog starenja je sunce.

Oštećenja kože se zbog uticaja sunca tokom celog života sabiraju, pa vremenom postaju sve vidljivija.

Najvažnija stavka u očuvanju zdravlja I mladosti kože je zaštita od sunca do 18. godine života, jer do tada se može oštetiti gotovo 80% kože.

Svi će se ipak složiti da je kožu od sunca potrebno štititi celog života.

Dejstvom sunca razvijaju se:

  • na površini kože (najčešće na licu, dekolteu I rukama, tzv. fotoeksponiranim delovima tela),
  •  novi krvni sudovi,
  •  pa na mestima izloženim suncu nastaje bezbroj kapilara
  •  i crvenilo kože.

Pigmentne ćelije se dejstvom sunca, oštećuju te ne proizvode dovoljno pigmenta, koji bi nas štitio.

Usled toga, neoštećene pigmentne ćelije pojačano proizvode pigment kako bi se koža dalje čuvala od sunca, zbog čega nastaju fleke (hiperpigmentacije).

Ukoliko su oštećenja kože jača, tada dolazi do gubitka pigmenta.

Mislite da je nemoguće da se jedno jutro probudite i nema ni jedne bore?

Dozvolite nam da Vas uverimo u suprotno.

U poliklinici Galetić tim vrhunski osposobljenih specijalista vrši najsavremenije tretmane eliminacije bora, i svih nepravilnosti vaseg lica kompleksnim metodama botoxom i hijaluronom koje su potpuno bezbedne kada ih aplicira edukovan i iskusan lekar.

ŠTA RADI BOTOKS? I KAKO?

Botoks je neuro-toksin, i premda je ovo ime odomaćeno za sve preparate koji sadrže botulinum toxin tipa A koji se u estetici koristi, Botox je brendirano ime samo jednog od njih.

Reč “botoks” je ipak postala sinonim za sve preparate ovog tipa, pa je i mi tako koristimo.

Botulinum toxinom možemo:

  • Rešiti bore na čelu
  • Rešiti bore izmedju obrva
  • Rešiti bore oko očiju
  • Podići obrvu
  • Rešiti nazalne bore
  • Rešiti sitne bore na obrazima
  • Rešiti Gummy smile
  • Uspešno otkloniti primarnu hiperhidrozu

HIJALURONSKIM FILERIMA MOŽEMO:

  • Popuniti nazo-labijalne bore
  • Poboljšati marionete
  • Povećati jagodice
  • Popuniti obraze
  • Korigovati nos
  • Podići vrh
  • Popuniti bore na čelu i izmedju obrva
  • Popuniti borice oko očiju
  • Popuniti borice na dekolteu izmedju grudi
  • Uvećati usne
  • Istaći ivice usana
  • Popuniti borice iznad gornje usne
  • Popuniti borice ispod donje usne
  • Podmladiti ušne resice
  • Zategnuti viličnu liniju
  • Popuniti ožiljke o.aknik
  • Zategnuti kožu brade
  • Podići obrve i zategnuti regiju slepoočnice

KAKO IZGLEDA TRETMAN?

hijaluron i botox

Sama procedura je vrlo jednostavna. Potreban je samo JEDAN dolazak da bi se sprovela procedura uklanjanja bora hijaluronom u trajanju od 10 – 15 minuta.

Zbog ovoga se procedura popularno naziva LIQUIDLIFT jer se za desetak minuta sa nekoliko injekcija postiže fantastičan rezultat u eliminaciji bora i remodeliranju kontura lica, koji može da konkuriše hirurškom liftingu.

Ahilova tetiva – povrede i lečenje

Ahilova tetiva – povrede i lečenje

Ahilova tetiva je najveća i najsnažnija tetiva u našem telu koja je sačinjena od grupe vlaknastih tkiva. Ona spaja mišić lista i petnu kost, zahvaljujući čemu možemo da pomeramo i podižemo nogu tokom naših aktivnosti.

Posedujemo dve ovakve tetive, po jednu u svakoj potkolenici i njihova prosečna dužina je oko 15 centimetara. Međutim, kod nekih ljudi njihova dužina ide i do celih 26 centimetara.

Vrlo su čvrste, elastične i izdržljive, a mogu istrpeti četvorostruku težinu tela.

Funkcija Ahilove tetive

Funkcija Ahilove tetive je da prenosi snagu mišića lista u stopalo koje upravo zahvaljujući njoj možemo da podignemo sa poda. To je najjača tetiva u telu, piše istraživanje vodećeg ortopedskog medicinskog centra HSS.

Ahilova tetiva nam omogućava da:

  • Hodamo
  • Skačemo
  • Trčimo
  • Podižemo se na prste
  • Penjemo se uz stepenice

Delovi Ahilove tetive

Ahilova tetiva poseduje snažna kolagena vlakna i ona je poput ostalih tetiva obavijena tankom ćelijskom opnom koju nazivamo paratenon.

Paratenon omogućava protok krvi čime se tetiva konstantno podmazuje i omogućava se njena pokretljivost i fleksibilnost.

Prema standardnoj kvalifikaciji, Ahilovu tetivu možemo podeliti na sledeći način:

  • Neinserciona Ahilova tetiva – Ovo je najviši deo Ahilove tetive koji se nalazi u nivou mišića lista.
  • Srednja tetiva – Ima vrpčastu strukturu koja pripada najužem delu članka noge i donjem delu mišića lista.
  • Preinserciona Ahilova tetiva – Deo koji se nalazi tik iznad petne kosti.
  • Inserciona Ahilova tetiva – Tačka pripajanja između tetive i petne kosti.

Ahilova tetiva povrede

Pored toga što su vrlo izdržljive, do povreda Ahilove tetive dolazi pre svega zbog prenapregnutosti i prevelikog opterećenja. Usled navedenog, praksa pokazuje da su sportisti vrlo ranjiva kategorija.

Statistički posmatrano, čak četvrtina sportista u nekom trenutku svoje karijere doživi neki vid povrede Ahilove tetive.

Oboljenja Ahilove tetive se javljaju u sportovima sa dosta trčanja, u kojima ima mnogo ponavljanja određenih pokreta koji ne prijaju tetivi (fudbal, ragbi, rukomet, košarka).

Povrede idu od upala preko “pucanja” Ahilove tetive, pa sve do degenerativnih promena.

Tendinopatije (povrede tetive) pripadaju grupi sindroma prenaprezanja, odnosno posledica su nesrazmere izmedju trenažnih opterećenja i perioda odmora između treninga.

Svi problemi i promene na Ahilovoj tetivi nazivaju se tendinopatija Ahilove tetive. Ovi poremećaji uključuju:

  • Tendinitis Ahilove tetive
  • Entezitis Ahilove tetive
  • Tendinoza Ahilove tetive
  • Ahilov paratenonitis
  • Burzitis zadnjeg dela Ahilove tetive
  • Burzitis prednjeg dela Ahilove tetive
  • Ruptura Ahilove tetive

Upala Ahilove tetive

Preterano naprezanje ima za cilj da se mikronaprsline u tkivu tetive sabiraju do momenta dok ne počne sam upalni proces. Najčešći oblici upale Ahilove tetive su:

  • Tendinitis Ahilove tetive – je akutna upala tetive do koje dolazi zbog istovremenog delovanja nekoliko faktora (veliko trenažno opterećenje, neravna podloga, nedovoljno odmora). Uzrokuje oticanje Ahilove tetive i neugodan bol.
  • Entezitis Ahilove tetive – je upalni proces lokalizovan na samom pripoju tetive za petnu kost. Ova tendinopatija je upornija od tendinitisa i zahteva duže lečenje. Udruženo sa ovim stanjem može biti i pojava retrokalkanealnog burzitisa, odnosno burzitisa zadnjeg dela Ahilove tetive.
  • Tendinoza Ahilove tetive – razvija se kao posledica hroničnih oštećenja tetive kada se upalni proces ne zaustavi u akutnoj fazi. Ovo stanje je rezultat ponavljanih opterećenja na tetivi tokom dužeg vremena što stvara promenu strukture tetive. Tetiva je zadebljala, tvrđa, prisutni su čvorići u tetivi, a ovaj sindrom se javlja kod sportista srednjih godina i rekreativaca.
  • Retrokalkanealni burzitis ili Burzitis zadnjeg dela Ahilove tetive – ekstremno naprezanje Ahilove tetive, povreda pete ili reumatoidni artritis. Dovodi do upale burze koja se nalazi između zadnjeg dela petne kosti i Ahilove tetive
  • Burzitis prednjeg dela Ahilove pete – reč je o upali burze koja se nalazi između kože na frontalnom delu petne kosti i Ahilove tetive.
  • Ahilov paratenonitis – do upale paratenona, odnosno upale paratenonskog omotača, dolazi zbog neudobne obuće, ponavljajućih pokreta i preterane upotrebe i forsiranja.

Ruptura ili pucanje Ahilove tetive

Trčanje uzbrdo ili naglo menjanje pravca i brzine može dovesti do parcijalnog ili kompletnog pucanja Ahilove tetive.

Pucanje Ahilove tetive prilično je česta povreda kod profesionalnih sportista, ali i kod rekreativaca.

Statistika kaže da se ruptura ove tetive najčešće dešava između 30. i 40. godine života, kao i da muškarci ovu neugodnu povredu češće doživljavaju od žena.

Uzroci rupture Ahilove tetive

Ne moraju samo sportisti i fizički aktivni ljudi da imaju problema sa kidanjem tetive.

Pucanje Ahilove tetive dešava se i prilikom naizgled bezazlenih radnji i pokreta – saplitanjem ili promašajem stepenika kada silazite niz stepenice. Ali i kada hodate po neravnom terenu i izvrnete članak.

Fizički aktivne osobe u većem procentu imaju tegobe u tetivi bliže mišiću. Fizički manje aktivne osobe te tegobe lociraju bliže spoju ili na samom mestu pripoja na petnoj kosti.

Važno je naglasiti kako određeni antibiotici i steroidne injekcije dovode do slabljenja Ahilove tetive. To dalje dovodi do većeg rizika od njenog pucanja.

Ovo su neki od čestih uzroka pucanja Ahilove tetive:

  • Intenzivna fizička aktivnost.
  • Ravni tabani.
  • Slabije razvijeni mišići nogu.
  • Zgrčeni i nedovoljno istegnuti mišići zbog nepotpunog zagrevanja pre aktivnosti.
  • Loš izbor patika i terena za trčanje.
  • Reumatske bolesti ili osteoartritis (loša cirkulacija ili ubrzano propadanje hrskavica).

Simptomi rupture Ahilove tetive

Pucanje Ahilove tetive se u nekim situacijama može čak i čuti, ali se ova povreda pre svega odnosi na neugodni osećaj bola.

Uobičajeni simptomi su:

  • Oštar i iznenadni bol u zadnjem delu članka blizu pete.
  • Oticanje i pojava modrica i hematoma u zadnjem delu članka blizu pete.
  • Bol prilikom hodanja, naročito uzbrdo.
  • Bolna osetljivost na delu gde je došlo do pucanja tetive.

Ukoliko dođe do pucanja Ahilove tetive, takvo stanje zahteva profesionalnu lekarsku intervenciju. Ukoliko se problem zanemari i ne dođe do propisanog oporavka i zalečenja postoji veliki rizik da ponovo dođe do rupture, zbog čega se morate obratiti profesionalnom ortopedu.

Rizične grupe i faktori rizika

Logično, s obzirom da je najčešći uzrok visoki intenzitet fizičkog napora, u najrizičniju grupu spadaju sportisti. Oni se svakodnevno izlažu mogućnosti potencijalne povrede tokom svojih treninga, utakmica ili mečeva.

Tu su i rekreativci koji usled neaktivnosti naglo krenu sa treniranjem, često i bez detaljnog zagrevanja i istezanja. Neadekvatan trening predstavlja rizik za upalu ili rupturu Ahilove tetive.

Uvek treba voditi računa o udobnoj obući, naročito ako ste fizički aktivni, kako bi se umanjio pritisak na Ahilovu tetivu.

Upalu tetive češće imaju i pronatori, to jest osobe sa ravnim tabanima kod kojih je svod stopala spušten.

Ovo su još neki faktori rizika koji mogu dovesti do povrede Ahilove tetive:

  • Starost, odnosno godine života – najčešće između četvrte i pete decenije života.
  • Pol – već je naglašeno da muškarci češće imaju problema sa Ahilovom tetivom.
  • Gojaznost – višak kilograma stvara veći pritisak i na Ahilovu tetivu.
  • Steroidne injekcije – doktori ubrizgaju ove injekcije kako bi npr. umanjili oticanje članka. Steroidi mogu uticati na slabljenje tetive, što podiže rizik od rupture.

Dijagnostika i testovi

Tačna i pravovremena dijagnoza je najvažniji segment lečenja bilo koje bolesti ili povrede.

Dijagnoza počinje sa nekoliko kratkih testova fizičke pokretljivosti i granice bola, naročito delova oko zglobova, pete i mišića lista.

Stručno lice će pre svega pregledati i potražiti:

  • Izraslinu, kvrgu ili čvor na donjem delu noge ili masnicu preko mesta gde se tetiva proteže. Ovo je prvi pokazatelj da li je eventualno došlo do kidanja tetive.
  • Oticanje, bolna osetljivost ili crvenilo kao naznake potencijalnog tendinitisa, burzitisa tetive ili Ahilovog paratenonitisa.
  • Zadebljanja ili izbočine kao naznake tendinoze Ahilove tetive.

Doktori se nakon inicijalnog pregleda i kratkih provera pokretljivosti i granica bola odlučuju za drugačije, specijalizovane testove. Oni mnogo bolje i preciznije mogu otkriti stepen potencijalne povrede Ahilove tetive.

Povreda se pogrešno dijagnostikuje kao uganuće skočnog zgloba kod čak 20 do 25 odsto pacijenata.

Dalja provera najčešće se vrši uz:

  • Tompsonov test – ukoliko se stopalo ne savije na dole kada lekar pritisne mišić lista to je znak da je kod pacijenta došlo do pucanja Ahilove tetive.
  • Matlesov test – kada lekar pacijentu savije koleno bolne noge pod uglom od 90 stepeni, a prsti na nogama budu upereni suprotno od potkolenice. To može biti znak da je došlo do rupture Ahilove tetive.
  • Magnetnu rezonancu – zahvaljujući ovom preciznom snimku lekar može videti pravo stanje u kom se noga nalazi. Snimak može otkriti pucanje ili neki drugi problem koji postoji sa Ahilovom tetivom
  • Ultrazvuk – snimak koji takođe može otkriti potencijalno pucanje ili neki drugi problem sa Ahilovom tetivom
  • Rendgen – rendgenski snimak može otkriti rupturu ili neku drugu, pa čak i degenerativnu promenu na nozi i stopalu.

Ahilova tetiva lečenje

Lečenje Ahilove tetive umnogome zavisi od starosti pacijenta, njegovog opšteg zdravstvenog stanja, pridruženih bolesti i stepena povrede tetive.

Lečenju i tretiranju Ahilove tetive može se pristupiti na dva potpuno različita principa – operativni i neoperativni.

Mladi pacijenti koji su inače u dobroj fizičkoj kondiciji, poput sportista, često biraju operativne metode kako bi u potpunosti obnovili pokidanu Ahilovu tetivu. Nešto stariji i manje aktivni pacijenti odlučuju se na neoperativne metode lečenja.

Neoperativni tretman

Neoperativni tretmani se pre svega odnose na brojne terapije i vežbe koje pacijent može raditi i u kućnim uslovima.

Lečenje tendinitisa Ahilove tetive kao i tendinoze Ahilove tetive je neoperativno.

Ovo su neki uobičajeni neoperativni pristupi:

  • Ledene obloge.
  • Lekovi protiv bolova.
  • Bandažiranje noge i gipsana čizma.
  • Izdignuti nogu – jastukom ili podizačem pete koji se namešta na cipelu i patiku na oboleloj nozi.
  • Kineziterapija, vežbe blagog i progresivnog istezanja mišića i tetiva i jačanja bolne noge.
  • Fizikalne terapije.

Neoperativno se leče rupture Ahilove tetive kod starijih osoba, kao i kod parcijalnih (delimičnih) ruptura.

Lečenje se sprovodi različitim modalitetima fizikalne terapije. U samom početku obavezna je krioterapija, odnosno terapija hlađenjem i primena nestereoidnih analgetika protiv bolova.

Indikovana je fizikalna terapija:

  • Elektroterapijom
  • Ultrazvučnom terapijom
  • Laseroterapijom
  • Hidroterapijom

Nakon 6 do 8 nedelja pacijent jača mišić i tetivu progresivno, hoda i vežba u bazenu, vozi bicikl i izvodi PNF vežbe snage i balansa.

Program se završava pliometričnim vežbama pre postepenog vraćanja u puni sportski trening.

Posle 4 do 6 meseci pacijent može da počne sa trčanjem, kada snaga mišića povređene noge dostigne oko 70 odsto snage zdrave noge.

Operativna intervencija

Hirurško lečenje prekida Ahilove tetive se primenjuje kod totalnih ruptura, uglavnom kod mladih, aktivnih osoba i sportista.

Operacija bi trebala da se izvede u roku od 4 nedelje od trenutka kada je povreda nastupila. Hirurg obično pravi mali rez na stražnjoj strani skočnog zgloba nakon čega spaja pokidanu Ahilovu tetivu.

Zavisno od stepena povrede, lekar u određenim situacijama vezuje druge tetive kako bi ojačao osetljivo područje.

Ova hirurška intervencija kreće se između 80 i 90 procenata uspešnosti, a komplikacije obično uključuju potencijalno oštećenje nerava i postoperativne infekcije.

Oporavak i rehabiliticija

Bez obzira kojim principom se povreda Ahilove tetive tretira, operativnim ili neoperativnim, nakon lečenja sledi period oporavka i aktivne rehabilitacije.

Oporavak može potrajati nekoliko meseci, sve u zavisnosti od stepena pretrpljene traume.

Rehabilitacija uključuje neki od vidova fizikalne terapije kako bi se ojačala noga i povređena Ahilova tetiva.

Vežbe jačanja prilično su važne jer se time skraćuje period potpunog oporavka.

Funkcionalna rehabilitacija se fokusira na koordinaciju delova tela kako bi se pacijent uz pomoć profesionalnog fizijatra čim pre vratio na maksimum svojih fizičkih performansi.

Veoma je važno ne požurivati stvari i postepeno se vraćati fizičkim aktivnostima.

Nemojte se vraćati starim navikama sve dok:

  • Ne pomerate povređenu nogu istim intenzitetom kao i zdravu.
  • Ne osećate da Vam povređena ima istu snagu kao i nepovređena noga.
  • Ne osećate nikakvu bol prilikom hodanja, trčanja ili skakanja.

Ukoliko požurite i ne dozvolite da period oporavka prođe planski i studiozno, rizikujete ponovnu pa čak i hroničnu povredu Ahilove tetive.

Prevencija

Ne postoji šansa da se povreda Ahilove tetive predvidi i da se nekom vrstom prevencije ona izbegne.

Ipak, postoje određeni koraci, odnosno vežbe koje možemo uvrstiti u svoje redovne aktivnosti kako bi smanjili šansu da dođe do povrede, upale ili pucanja tetive.

Ovo su neki uobičajene preventivne radnje koje možemo preduzeti:

  • Redovno se istežite, naročito mišiće lista.
  • Izbegavajte trčanje uzbrdo.
  • Prekinite sa vežbanjem ili nekom drugom aktivnosti ukoliko osetite zatezanje u listu.
  • Pre vežbanja ili treninga obavezno odradite zagrevanje i istezanje.
  • Postepeno povećavajte intenzitet treninga.
  • Trudite se da uvek birate odgovarajuću obuću.
  • Izbegavajte aktivnosti i treninge na neravnim površinama.

Vežbe

Vežbe su izuzetno važne kako u prevenciji, tako i u oporavku već povređene Ahilove tetive.

Izdvojili smo nekoliko vrlo jednostavnih vežbi koje možete praktikovati u kućnim uslovima.

Vežba 1

  • Sedite na tvrdu i ravnu površinu sa bolnom nogom ispruženom ispred Vas.
  • Previjte taban bolne noge peškirom ili nekom trakom tako da krajeve peškira hvatate sa obe ruke.
  • Vucite peškir ka telu tako da noga i koleno ostanu ispravljeni na podu.
  • Zadržite se u ovoj poziciji 30 sekundi.
  • Vežbu ponovite od 3 do 5 puta.

Vežba 2

  • Stanite kako inače stojite, sa oba stopala čvrsto prilepljena za tvrdu i ravnu podlogu.
  • Svu težinu prebacite na pete tako da se prsti na nogama podignu od poda.
  • Zadržite se u ovoj poziciji 5 sekundi, a zatim se vratite u početni položaj.
  • Vežbu uradite u 3 serije po 10 ponavljanja.

Vežba 3

  • Stanite kako inače stojite, sa oba stopala čvrsto prilepljena za tvrdu i ravnu podlogu.
  • Podignite se na nožne prste.
  • Zadržite se u ovoj poziciji 5 sekundi, a zatim se vratite u početni položaj.
  • Vežbu uradite u 3 serije po 10 ponavljanja.

Vežba 4

  • Stanite sa obe noge na ravnu površinu, isto kako inače stojite.
  • Podignite povređenu nogu u kolenu, iza svojih leđa, balansirajući bez ikakve podrške i pomoći.
  • Vežbu u početku radite otvorenih očiju.
  • Nakon nekog vremena pokušajte da vežbu praktikujete sa zatvorenim očima.
  • Zadržite se u balansu do 30 sekundi.
  • Vežbu uradite u 3 serije.

Vežba 5

  • Stanite ispred zida.
  • Obe ruke naslonite na zid u nivou očiju.
  • Povređenu nogu stavite pozadi, a zdravu savijte u kolenu ispred sebe i na nju se lagano oslanjajte i balansirajte telesnu težinu.
  • Stopalo povređene noge neka bude prilepljeno za tvrdu i ravnu podlogu.
  • Naslanjanjem rukama na zid (guranjem zida) osetićete zatezanje u mišiću lista.
  • Ne forsirajte i zadržite se u toj poziciji 30 sekundi.
  • Ovu vežbu možete ponavljati nekoliko puta u toku dana.

Zanimljivosti

Ime je dobila po Ahilu, sinu Peleja i Tetide, jednom od junaka iz Ilijade, grčkog epa koji se pripisuje Homeru.

Legenda kaže da je majka Tetida uronila Ahila u močvarnu vodu Stiksa. Na taj način je postao neranjiv po celom telu, osim na peti za koju ga je majka držala.

Ahil je poginuo kada ga je Paris pogodio u petu strelom koju je usmerio Apolon.

Ahilova tetiva, odnosno Ahilova peta, u prenesenom smislu označava nečiju slabu tačku.

Zaključak

Ahilova tetiva je najveća tetiva u ljudskom telu koja čoveku omogućava da podiže stopalo, da hoda, skače i nesmetano trči.

Čovek u svom telu ima dve Ahilove tetive, po jednu u svakoj potkolenici, a one su vrlo čvrste i elastične. Ipak, nije retkost da zbog fizičke preopterećenosti dođe do neugodne povrede, upale ili rupture.

Naročito su ranjivi profesionalni i rekreativni sportisti zbog čega je neophodno da se povreda sanira pod nadzorom najboljih stručnjaka.

Poliklinika Dr Galetić ima višedecenijsko iskustvo u rešavanju ovog i sličnih zdravstvenih problema.

Naši iskusni i stručni lekari koriste najmodernije pristupe u lečenju pacijenata vodeći računa o svakom pojedinačnom slučaju i individualnim karakteristikama svakog pacijenta.

Povreda Ahilove tetive može predstavljati veliku nelagodnost, ali ukoliko se obratite stručnjacima sa naše polikinike budite sigurni da će lečenje i oporavak biti siguran, bezbedan i maksimalno ubrzan proces.

Proverite zbog čega smo najbolji u Srbiji.

Call Now Button