fbpx
Bol u laktu – najčešće tegobe

Bol u laktu – najčešće tegobe

Golferski lakat – Epicondylitis Medialis

Golfersi lakat predstavlja često oboljenje, odnosno povredu koja nastaje dugotrajnom aktivnušću ili “preteranim korišćenjem” i ponavljanjem istog pokreta.  Prilično je slična povreda teniskom laktu, ali ovde bol pogađa unutrašnji deo lakta. Unutrašnje grupa mišića podlaktice takozvani pregibači prstiju imaju svoj pripoj sa unutrašnje strane lakatne kosti preko tetive. Tokom dugotrajnih I čestih kontrakcija ove mišićne grupe, opterećenje se prenosi preko tetive i oštećuje je. Povredu karakteriše upala tetive i promene koje na njoj javljaju usled “trošenja”. Povreda može biti i akutne prirode usled udarca na unutrašnji deo lakta. Iako se stanje može pojavit u bilo kom uzrastu, obično se pojavljuje između četrdesete i šezdesete godine života.

Suprotno mišljenju da ova povreda pogađa prvenstveno igrače golfa, mnogo češće se javlja kod ljudi koji se bave drugačijim aktivnostima i poslovima:

  • Tenis
  • Skvoš
  • Gimnastika
  • Tesarski radovi
  • Kovanje
  • Zidanje
  • Česta upotreba šrafcigera
  • Cepanje drva
  • Farbanje (moleri)
  • Rad na računaru

Simptomi koji karakterišu pojavu Epicondilitis Medial se postepeno razvijaju tokom dužeg vremena. U početku se javlja bol koja je lokalizovan u predelu lakta, obično u jutarnjim časovima a pojavljuje se I u toku aktivnosti. Kako vreme odmiče pacijenti mogu osetiti bol i prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti poput podizanja čaše ili šolje, tokom vožnje prilikom upravljanja vozilom, rukovanja I slično.

Teniski lakat – Epicondylitis Lateralis

Teniski lakat je bolno stanje u području lakta koje nastaje zbog oštećenja tetiva mišića koji ispružaju šaku i prste. Ti mišići su smešteni na spoljašnjoj strani podlaktice i spojeni su tetivom na donji spoljni deo nadlakatne kosti koji se zove lateralni epikondil.

Na tom hvatištu tetiva nastaju degenerativne i upalne promene koje uzrokuju teniski lakat (lateralni epikondilitis).

Teniski lakat je bolno stanje lakta, pripada grupi sindroma preopterećenja (overuse syndrome), obično je uslovljen  dugotrajnim preopterećenjem mišića, tetiva i njihovih pripoja u predelu lakta i podlaktice.

Spoljašnja -lateralna strana lakta je najčešće mesto bola kod sportista- tenisera,a takođe i u mnogim profesijama.

Oboljenje nazvano Epicondilytis lateralis ili teniski lakat je posledica efekata mikrotrauma tj preoperećenosti mekih tkiva oko spoljašnjeg epikondila.

Uzroci takvih oštećenja tetive najčešće su hronični nadražaji zbog učestalih i ponovljenih pokreta ruke vezanih uz određena zanimanja ili sport.

Uzrok takođe može biti i jednokratna trauma, npr kod nošenja vrlo teškog tereta.

Tako se teniski lakat najčešće viđa kao profesionalna bolest kod:

  • vodoinstalatera,
  • farbara,
  • stolara,
  • baštovana,
  • osoba koje rade na kompjuteru,
  • daktilografa,
  • nekih muzičara, npr violinista,

Burzitis je zapaljenje burze, male zatvorene vreće ispunjene tečnošću smeštene u unutrašnjosti zglobova. Burze izgledaju kao balon ispunjen sa malo tečnosti i spljošten imeđu ostalih tkiva. Njihova funkcija jeste da smanje trenje između tetiva i kosti, između tetiva i tetiva, između koštanih izbočina i same kože.

Pojava burzitisa lakta se obično dešava kod ponovljenih i dugotrajnih opterećenja burze. Najčešće e pojavljuje usled pritiska na burzu kao što su četi udarci na laktove, ili oslanjanje na laktove u dtoku dužeg vremenskog perioda poput učenja, ali stanje može nastati i akutno usled udarca ili pada na tvrdu podlogu.

Pacijenti koji pate od burzitisa obično osete bol sa zadnje strane lakta. Bol se povećava prilikom oslanjanja na oboleli lakatili priliko pregibanja i opružanja lakta. Kod lakših slučajeva, pacijenti mogu osećati tegobe pri opterećenju odnosnu pritisku na burzu lakta. Kako se stanje pogoršava bol je moguće osetiti prilikom sportskih aktivnost i moguća je pojava otoka koji je osetljiv na dodir. Pacijenti često osete i slabost prilikom obavljanja pojedinih  aktivnosti.

Faktori koji doprinose razvoju burzitisa mogu biti:

  • Neadekvatan oporavak posle napora ili treninga
  • Preterani napor prilikom rada ili treninga
  • Neodgovarajuće zagrevanje pre početka rad
  • Slabi mišići
  • Nedovoljan i neodgovarajući oporavak nakon prethodne povrede lakta
LORDOZA

LORDOZA

Ovaj deformitet kičmenog stuba često srećemo kod gojazne dece, ali nije retkost ni kod mršave gde imamo neočekivano veliki stomak, što je u stvari opuštena trbušna muskulatura.

Veliki broj mališana, zbog nedovoljne fizičke aktivnosti i nepravilnog sedenja, pati od deformiteta kičmenog stuba, što značajno utiče na njihov psihofizički razvoj.

Ukoliko roditelji reaguju na vreme, ovaj problem može da se reši korektivnim vežbama.

Lordoza (lordosis) predstavlja krivinu kičme u sagitalnoj ravni sa konveksitetom okrenutim napred u lumbalnoj rediji.

Lordotična krivina se fiziološki nalazi u vratnom i slabinskom predelu.

Od fiziološke lordoze u lumblanom delu se razlikuje po tome što prelazi 5 cm.

UZROCI LORDOZE

Mogu biti:

  • Urođeno iščašenje kuka,
  • Mišića distrofija,
  • Infeksija kuka
  • I druga stanja.
  • Lordoza može nastati i kada V lumbalni pršljen sklizne preko sakruma, tkz spondilolisteza.

KLINIČKA SLIKA

Osnovne kliničke karakteristike lordoze su:

  • Glava zabačena unazad,
  • Izražena lordotična krivina u lumbalnoj (slabinskoj) regiji,
  • Prednji nagib karlice,
  • Relaksacija prednjeg trbušnog zida,
  • Rekurvatum deformitet kolena.

LEČENJE LORDOZE

JEDINI KOMBINUJEMO KINEZITERAPIJU TJ VEŽBE INDIVIDUALNO PRILAGOĐENO SVAKOM PACIJENTU SA KOMPJUTERSKIM JAČANJEM MIŠIĆA I IZRADOM POSEBNIM ORTOZA-MIDERA ZA KIČMU PO MERI DETETA.

U terapiji lordoze važno  mesto zauzima kineziterapija, tj korektivne vežbe za korekciju lordoze.

Radi se na jačanju oslabljene trbušne muskulature, istezanju antigravitacione muskulature i smanjenju prednjeg nagiba karlice.

U prevenciji lordoze značajno mesto imaju adekvatne sportske aktivnosti deteta.

U Poliklinici Galetić se radi najsavremija terapija za korekciju lordoze i lošeg  držanja tela.

Radimo stručne preventivne sistematske preglede dece.

Veoma je važno da se na vreme pregleda i otkrije deformitet kičme i odmah reaguje.

KIFOZA

KIFOZA

Kifoza (kyphosis) predstavlja krivinu kičmenog stuba u sagitalnoj ravni i najčešće je lokalizovana u toraklanoj ili torako-lumbalnoj regiji. 

Često se javlja u kombinaciji sa lordozom, jer odstupanja u jednom segmentu dovode do odstupanja u drugom segmentu kičmenog stuba. 

Fiziološka kifoza torakalnog dela kičme iznosi od 20-35 stepeni mereno po Cobbu.

VRSTE KIFOZA

Kongenitalne kifoze

  • Nastaju usled nepravilnog razvoja prednjeg ili zadnjeg segmenta tela kičmenog pršljnena.
  • Prisutne su na rođenju i progrediraju tokom rasta deteta. 

Stečene kifoze

  • Nastaju zbog slabosti leđne muskulature, ili kao posledica iscrpljujućih bolesti, respiratornih oboljenja, reumatskih bolesti itd.

Šojermanova bolest

  • Takođe veoma je zastupljena juvenilna kifoza- Šojermanova bolest.
  • U pitanju je urođeni poremećaj rasta sa mikrotraumama.
  • Kifotična krivina zahvta najmanje tri do pet pršljenova donjeg dela torakalne kičme i primećuje se prednji klinasti deformitet tela pršljena.

Kifoze u odnosu na kliničku sliku mogu biti:  

Funkcionalne

  • Funkcionalne kifoze se mogu voljno korigovati i u ležećem položaju iščezavaju.

Strukturalne

  • Kod strukturalnih kifoza krivina ne iščezava. 

Kifotično držanje tela predstavlja stanje kada je pacijent u stanju da zauzme pravilno držanje i aktivno ispravi svoju kifozu.

Sa pojavom kifoze nastaje smanjena pokretljivost malih zglobova kičme i javlja se bol pri izvođenju pokreta. Može da dodje i do respiratorne insuficijencije a samim tim su češće respiratorne infekcije. Takođe dolazi i do stvaranja sponduilotičnih promena na prednjem delu kičmenih pršljenova. 

DIJAGNOZA KIFOZE

Se postavlja na osnovu kliničke slike i RTG snimka kičmenog stuuba  gde se nalaze pršljenovi sa prednjom klinastom deformacijom a ugao krivine meren po Cobbu iznosi preko 45 stepeni. 

Klinički znaci uznapredovale kifoze su:

  • Protruzija glave,
  • Povijena ramena prema napred,
  • Abdukovane i široko postavljene lopatice,
  • Relaksacija prednjeg trbušnog zida,
  • Simetrični gibusi pri antefleksiji,
  • Skraćena antigravitaciona muskulatura i dr.

LEČENJE KIFOZE

U terapiji kifoze najvažnija je kineziterapija, tj intezivne korektivne vežbe.

Pored ove klasične terapije upotrebljavaju se i ortotska pomagala kao što su mideri i to u slučajevima kada kifotična krivina iznosi preko 50 stepeni. U slučaju zapuštene i veoma velike kifotične krivine preko 60 stepeni po Cobbu priimenjuje se hirurško lečenje.

U Poliklinici Galetić se radi najsavremija terapija za korekciju kifoze i lošeg kifotičnog držanja tela.

Radimo stručne preventivne sistematske preglede dece.

Veoma je važno da se na vreme pregleda i otkrije deformitet kičme i odmah reaguje da bi se zaustavio rast i razvoj krivine a uz ozbiljnu i stručnu terapiju i smanji krivina kičmenog stuba a dete mišićno ojača i dovoljno istegne. 

  • Ako se terapija ne sprovodi pravilno i blagovremeno, može doći do težih posledica kao što su:
  • bačvast grudni koš,
  • kardiopulmonalna insuficijenciuja,
  • pojava degenerativnih reumatskih oboljenja i drugo. 

JEDINI SPROVODIMO KOMBINACIJU KINEZITERAPIJE TJ VEŽBI INDIVIDUALNO PRILAGOĐENO SVAKOM PACIJENTU SA KOMPJUTERSKIM JAČANJEM MIŠIĆA I IZRADOM POSEBNIM ORTOZA-MIDERA ZA KIČMU PO MERI DETETA. 

 

SKOLIOZA- KRIVA KIČMA

SKOLIOZA- KRIVA KIČMA

SKOLIOZU JE TEŠKO UOČITI, PA SU REDOVNI PREGLEDI KIČME KOD DECE OD VELIKOG ZNAČAJA.

ČAK 1/3 ĐAKA U SRBIJI IMA NEKI PROBLEM SA KIČMOM.

Kada lekar pregleda dete i pre nego što se razvije bilo kakav deformitet, u prilici je da svojim preventivnim savetima smanji šansu za njegov nastanak, zato je izuzetno važno voditi decu na sistematske preglede.

Skolioza (Scoliosis) predstavlja lateralnu krivinu kičmenog stuba u frontalnoj ravni.

Skoliotično loše držanje (skolioza) karakteriše različita visina ramena i lopatica i asimetrija trouglova stasa.

Teže se uočava jer dete nije pogrbljeno pa nekada prođe jako mnogo vremena dok deformitet ne postane vidljiv.

VRSTE SKOLIOZA

Skolioze se mogu podeliti u dve velike grupe:

  • Funkcionalne skolioze
  • Strukturalne skolioze

FUNKCIONALNE SKOLIOZE

  • Nemaju strukturalne promene na kođtanim delovima kičmenog stuba.
  • Pri prednjem pretklonu trupa se koriguju.
  • Najčešće nastaju sekundarno kao posledica razlike u dužini ekstremiteta, urođenog išćešenja kuka i stečene loše navike pri sedenju i stajanju…

Bitno je napomenuti da ove skolioze iako su “benigne”, posle određenog vremena ako nisu uočene i lečene adekvatno mogu postati strukturalne.

STRUKTURALNE SKOLIOZE

  • Su prisutne pri svim položajima tela i praćene su promenama na kičmenim pršljenovima.
  • Dolazi do rotacije pršljena i do trajnih promena u rastu pršljena a telo pršljena dobija klinast oblik.
  • Zbog rotacije pršljenova rebra su na konkavnoj strani potisnuta nazad i formiraju gibus  na zadnjoj strani grudnog koša.
  • Posledica ovoga je smanjenje kapaciteta pluća.
  • Krivina kičme se javlja u C ili S  formi (primarna i kompenzatorna).

Strukturalne skolioze se dele na:

  • Idiopatske- koje imaju najveći klinički značaj i čiji uzrok nije poznat, a one su i najčešče prisutne.
  • Kongenitalne- zbog nastajanja anomalija u razvoju kičmenog stuba,
  • Neuropatske- usled neurogenih bolesti
  • Miopatske- usled mišićnih bolesti,
  • Osteogene- i druge.

SKOLIOZE se takođe mogu podeliti prema uzrastu na:

  • Infantilne skolioze- javljaju se u toku prve 3 godine života i najčeđče se spontano povlače.
  • Juvenilne skolioze- javlaju se između 4 i 12 godine života i obično dovode to težih deformiteta.
  • Adolescentne skolioze- javlaju se u pubertetu i češće se javljaju kod devojčica.

KAKO POSTAVLJAMO DIJAGNOZU SKOLIOZE ?

Dijagnozu skolioze postavljmo na osnovu kliničkog pregleda i RTG snimka kičmenog stuba.

RTG snimak se radi nu dve projekcije u stojećem stavu.

Ugrao krivine se izražava u stepenima a određuje metodom po Cobbu.

Takođe možemo odrediti kolika je rotacija kičmenih pršljena prema stepenu pomeranja spinoznog nastavka od njegove središnje linije.

Postoje prvi, drugi i treći stepen rotacije.

Postoje testovi pomoću kojih odrfeđujemo koliko će još naši pacijenti sa skoliozom rasti što nam eje veoma važno da bi mogli da odredimo prognozu krive kičme.

Gledamo koliki je stepen osifikacije epifize kriste ilijačne kosti tkz. test po Risseru.

Može se odrediti i stepen osifikacije tela pršljenova i stepenj osifikacije ručnog zgloba i zglobnih prstiju. zatvorene epifize ukazuju da je rast završen.

Na prognozu skolioza utiče uzrast deteta, lokalizacija krivine i brzina rasta deteta.

Lošiju prognozu imaju krivine koje se javljaju u mlađem uzrastu i koje se nalaze u višim segmentima kičmenog stuba.

KAKO SE LEČI SKOLIOZA ?

Glavni ciljevi terapije skolioze su zaustavljanje progresije deformiteta i održavanje postignute korekcije.

Lečenje skolioze može biti konzervativno i hirurško.

U okviru konzervativnog (neoperativnog) tretmana sprovodi se FIZIKALNA TERAPIJA koju sačinjavaju:

Kineziterapija

  • tj grupne ili individualne korektivne vežbe sa fizioterapeutom,

Fizikalna terapija

  • sa modernim aparatima za jačanje paravertebralne (leđne) muskulature duž kičme,

Hidroterapija

  •  u hidromasažnoj kadi ili bazenu,

Ortoze (mideri)

  • po meri pacijenta za korekciju krivine i držanja tela.

Osim neophodnog tretmana korektivnim vežbama Poliklinika Galetić jedino primenjuje najmodernije lečenje i korekciju posture deteta kombinacijom kineziterapije i Kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature (elektromiostimulacija).

Na taj način se dobijaju najbolji rezultati u najkraćem mogućem roku.

Mišićne grupe deteta su ojačane, elastičnije, izdužene i dete nakon ovog tretmana samo treba da nastavi da radi naučene vežbe u kućnim uslovima .

KOD NAS SE UVEK RADE INDIVIDUALNI TRETMANI SA STRUČNIM TERAPEUTIMA KAKO BI SE POSVETILA MAKSIMALNA PAŽNJA NAŠIM PACIJENTIMA.

TAKOĐE PRIMENJUJEMO I SCHORTH METODU KOD TEŽIH SLUČAJEVA SKOLIOZE

Ova metoda je posebno uspešna kod dece u razvoju.

Ključ metode predstavlja dinamičke vežbe pod kontrolom fizioterapeuta, specijalizovanog za tu vrste terapije.

Pored dinamičkih vežbi  uče se posebno i vežbe disanja prevashodno sa jednim plućnim krilom radi korekcije rotatornih deformiteta grudnog segmenta kičmenog stuba.

HIRURŠKO LEČENJE

se sprovodi u zavisnosti od uzrasta pacijenta i stepena krivine, u slučajevima kad su isprobane sve mogućnosti neoperativnog lečenja koje nisu dale dobre rezultate.

LOŠE DRŽANJE TELA

LOŠE DRŽANJE TELA

POJAM LOŠE DRŽANJE TELA PODRAZUMEVA FUNKCIONALNO ODSTUPANJE OD PRAVILNE POSTURE, KOD KOGA NEMA STRUKTURALNIH PROMENA NA KIČMENOM STUBU.

LOŠE DRŽANJE TELA- UZROCI

Poremećaji pravilnog držanja tela nastaju dejstvom različitih urođenih ili stečenih faktora.

Važan faktor koji utiče na pojavu ložeg držanja tela je i savremen način života sa smanjenjem fizičkih aktivnosti.

Uzroci se grupišu u dve osnovne grupe:

  • Unutrašnji uzroci
  • Spoljašnji uzroci

Unutrašnje uzroke čine:

  • oboljenja mišića,
  • poremećaj nervne inervacije (pareze, paralize),
  • psihička stanja,
  • poremećaj opšteg zdravstvenog stanja itd.

Mnogo je veći broj spoljašnjih uzročnika lošeg držanja tela.

Tu se ubrajaju:

  • sportska neaktivnost,
  • loša postelja,
  • profesionalna opterećenja itd.

Loše držanja tela može da se javi u bilo kom uzrastu, ali postoje odreženi vremenski periodi u kojima je telo u razvoju izloženo posebnom opterećenju.

Prvi kritični period

se javlja u toku prve i druge godine života kada dolazi do intezivnog rasta i povećanja telesne mase deteta.

Drugi kritični period

je sedma godina života kada dete kreće u školu i izlaža se povećanim fizičkim opterećenjima (nošenje školske torbe..)

Treći kritični period

predstavlja pubertet u kojem dolazi do naglog rasta praćen intezivnim radom polnih žlezda.

KLINIČKA SLIKA DETETA SA LOŠIM DRŽANJEM TELA

Pri pregledu pacijenta, posmatramo ga sa prednje i zadnje strane ali najvažniji je pregled iz profila.

Pri pregledu uočavamo protruziju glave

  • Povijena ramena
  • Krilate i široko postavljene lopatice
  • Relaksacija prednjeg trbušnog zida
  • Predni nagib karlice
  • Rekurvatum deformitet kolena

Postoje dva oblika ložeg držanja tela:

NEUROLOŠKO LOŠE DRŽANJE TELA 

  • je posledica nezrelosti centralnog nervnog sistema i oldikuje se mišićnom hipotonijom i najčešće nestaje do 5 godine života.

Ovaj tip lošeg držanja tela ne zahteva tretman u vidu korektivnih vežbi.

KINEZIOLOŠKO LOŠE DRŽANJE TELA 

  • zahteva obavezan i blagovremeni korektivni fiziklani tretman zbog izraženog lošeg držanja tela i skraćenosti muskulature posebo ekstenzora leđa i antigravitacionih mišića.

KAKO IZGLEDA TRETMAN LOŠEG DRŽANJA TELA?

Primenjuju se korektivne vežbe – kineziterapija:

  • vežbe istezanja skraćenih misišnih struktura,
  • vežbe jačanja oslabljene muskulature,
  • vežbe posturalne svesnosti tj. pravilnog držanja tela,
  • vežbe disanja i relasacije.

Osim neophodnog tretmana korektivnim vežbama Poliklinika Galetić jedino primenjuje najmodernije lečenje i korekciju posture deteta kombinacijom kineziterapije i Kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature (elektromiostimulacija).

Na taj način se dobijaju najbolji rezultati u najkraćem mogućem roku.

Mišićne grupe deteta su ojačane, elastičnije, izdužene i dete nakon ovog tretmana samo treba da nastavi da radi naučene vežbe u kućnim uslovima .

Program koretkivnih vežbi kao i program kompjuterskog jačanja oslabljene muskulature sprovodi se pod kontrolom naših stručnih fizioterapeuta, a deca imaju individualni tretman gde mu se u potpunosti posvetimo da što pre nauči program vežbi i oseti poboljšanje i olakšanje.

Savetujemo  da se deca obavezno bave sportom ali ne bilo kakvim već najbolje simetričnim sportovima koji koriste obe ruke. Naš predlog su plivanje, atletika (trčanje, skok u dalj..), karate, veslanje…

KALCIFIKAT RAMENA I BURZITIS

KALCIFIKAT RAMENA I BURZITIS

Postoje dve velike sluzne kese (burze) u ramenu koje olakšavaju pokrete okolnih mišića i smanjuju trenje, a to su:

  • subakromijalna
  • i subdeltoidna.

One su u neposrednom kontaktu sa rotatornim omotačem i kod nekih povreda ili mikrotrauma može doći do iritacija tih burzi.

Iz za sada nepoznatih razloga u tkivu rotatornog omotača ramena može da dodje do stvaranja naslaga kalcijumovih soli.

Te naslage pogoršavaju zapaljenje burze tj. burzitis ramena.

Kalcifikat može lako da se otkrije radiografijom (RTG).

Simptomi su: u akutnom stadijumu veoma jaki bolovi spontano, u mirovanju i u toku noći.

Aktivni i pasivni pokreti ramena su veoma bolni i ograničeni, a često postoji i otok ispod akromiona.

Ako se ne leči na vreme, dolazi do hroničnog stadijuma sa fibroziranjem i zadebljanjem zidova burze i praktično dolazi do stvaranje čvrste kapsule.

KALCIFIKAT RAMENA I BURZITIS  -LEČENJE

Kalcifikat ramena se može lečiti sa svim klasičim fizikalnim procedurama (kineziterapija, laseroterapija, elektroterapija, ultrazvučna terapija itd ) koje uglavnom daju nedovoljne i slabije rezultate naročito kod upornih i ozbiljnijih kalcifikata.

Takođe i burzitis ramena se može tretirati fizikalnom terapijom ali uglavnom bezuspešno.

Zato je kod kod upornih kalcifikata u ramenu a i burzitisa ramena indikovana terapija radijalnim udarnim talasima – Shock Wave (ESWT) koja jedina daje odlične rezultate i u potpunosti “topi” i otklanja sve naslage kalcifikata ramena.

Na taj način ova terapija i regeneriše okolne strukture ramene regije i pacijent se rešava nesnosnih bolova zauvek.

Najbolji rezultati lečanja povreda ramena se dobijaju terapijom novijeg datuma – Shock Wave terapijom radijlanim udarnim talsima.

POLIKLINIKA GALETIĆ JE ZVANIČNO JEDINI REFERENTNI MEDICINSKI CENTAR U REGIONU ZA LEČENJE I OBUKU SHOCKWAVE TERAPIJOM RADIJALNIM UDARNIM TALASOM.

Shockwave – terapija radijalnim udarnim talasima je moderan i visoko efektivan metod lečenja povreda i bolova.

Shockwave termin se odnosi na pulsiranje mehaničkog pritiska koji se širi kao talas u sredini; oni su čujni visoko energetsko zvučni talasi.

Shockmaster je izvanredan za pacijente sa hroničnim bolom i on je apsolutno brilijantna inovacija.

Ubrzava proces ozdravljenja aktivacijom snage isceljenja organizma pacijenta. Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.

Oštećeno tkivo se postepeno regeneriše i zaceljuje.

Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.

Kao i elektomiostimulacija tj Kompjutersko jačanje misića koje je neophodno zbog slabljenja i atroifije mišića ramene regije usled bolnosti i smanjenog korišćenja ramena.

Sastoji se od nekoliko vrsta kompjutera u zavisnosti koja mišićna grupa treba da se ojača do čak 70-90%.

Švajcarski medicinski pronalazak za vaše najbolje rezultate.

Kompjutersko jačanje oslabljenih mišića je najbolje rešenje :

Nakon povrede, imobilizacije i duže neaktivnosti.

Za snažno jačanje kompletne muskulature bez gubljenja vremena u fitness centrima.

Brzi i vidljivi rezultati već posle nekoliko tretmana.

Bez ikakvog napora i naprezanja, kompjuter vežba umesto Vas.

Call Now Button